Data / Test.tsv
InfZnDipl's picture
Upload 3 files
57541fc verified
FilmID ReviewID SentenceID Sentence Label
23 1 1 prije otprilike pet godina, u početku rada portala o filmovima i serijama “goodtalking,” na ovim je stranicama objavljen tekst o filmskoj kompaniji a24. 1
23 1 2 već tada je spomenuta “a24” u ponudi imala niz zanimljivijih, intrigantnih i gledanja vrijednih naslova. 1
23 1 3 danas je a24 potvrdio ono što je bila jedna od ambicija šefova kompanije – oznaka a24 postala je kino oznaka za filmove koji su drugačiji od skupih skupih blockbustera. 0
23 1 4 oznaka koja donosi, voljeli ih ili ne, drugačije filmove. 1
23 1 5 ove godine imali smo na velikom platnu gledati intrigantan građanski rat – za kraj godine stigao je novi a24 film. 1
23 1 6 riječ je o kombinaciji psihološkog trilera uz dodatak horora pod naslovom “heretik”. 1
23 1 7 sestre barnes i paxton religijske su aktivistice – znate ono, netko vas zaustavi na cesti i počinje pričati o religijskim uvjerenjima kako bi vas preobratio, nagovorio na vjeru, informirao ili tek potaknuo na razmišljanje. 1
23 1 8 vesele i razigrane djevojke uspijevaju privući pažnju ljudi na gradskim ulicama– u svojoj misiji zakucat će na vrata gospodina reeda. 1
23 1 9 nepodnošljivo ljubazan i susretljiv, reed će pustiti sestre barnes i paxton u vlastiti dom – isprva stvari izgledaju normalno, ali djevojke će ubrzo shvatiti kako je ulazak u kuću označio ne samo borbu za njihova uvjerenja već i za živote. 1
23 1 10 u uvodnim trenucima filma redateljski dvojac beck-woods upoznaje nas s djevojkama, vjernicama barnes i paxton. 1
23 1 11 djevojke pričaju o svojoj misiji – upoznavanju ljudi s njihovim religijskim uvjerenjima, ali razgovor je začinjen pričom o veličini kondoma, pornografijom i seksom. 1
23 1 12 ne, nije riječ o rečenicama koje se izgovaraju tek da bi (jeftino) provocirale već je njihov razgovor intrigantan i ima smisla posebno u kontekstu događaja koji slijede. 1
23 1 13 dolazak u kuću gospodina reeda. 1
23 1 14 heretik je, uz izuzetak početnih nekoliko minuta, klaustrofobičan film. 1
23 1 15 sve navedeno nisu mane – upravo suprotno – klaustrofobičan ugođaj filma, radnja u zatvorenom prostoru i dijalozi zapravo su aduti filma. 0
23 1 16 kuća gospodina reeda postaje labirint bez izlaza i čistilište za djevojke koje žele religijska uvjerenja podijeliti s drugim, potencijalnim novim članovima njihovog stada. 1
23 1 17 crkve u koju vjeruju. 1
23 1 18 redateljski dvojac vrlo vješto djevojke stavlja u situaciju u kojoj je njihova vjera na iskušenjima – jednako uspješno redatelji vješto povezuju gledateljice i gledatelje s protagonistima bez obzira kakva bila njihova razmišljanja o religiji. 0
23 1 19 na jednoj su strani mlade djevojke koje gorljivo brane religijska učenja. 1
23 1 20 djevojke su uporne i simpatične, ali verbalni argumenti s kojima su suočene nisu nebitni i neistiniti. 1
23 1 21 one žele sačuvati vjeru, ali i živote jer njihov je domaćin spoj heretika i svojevrsnog fanatičnog, sada, ateističnog luđaka koji pod svaku cijenu želi srušiti vjeru u sestrama barnes i paxton te demontirati religijska vjerovanja. 1
23 1 22 gospodin reed je demonski ljubazan i susretljiv u početku, ali kako minute filma prolaze, pretvara se u manipulatora i, na kraju priče, luđaka sklonog krvavom dokazivanju vlastitih uvjerenja. 1
23 1 23 tijekom prvih otprilike sat vremena filma dijalozi nose film – predugo bi trajalo nabrajanje svih tema kojih se “heretik” dotaknuo, ali doista je nevjerojatno kako je reed uspio povezati odnosno spomenuti primjerice religiju, monopoly, “radiohead”, “the hollies” i jar jar binksa bez gubitka intrigantnosti i napetosti filma. 4
23 1 24 kako minute filma odmiču tako se “heretik” sve više postaje horor – dijalozi su i dalje prisutni, ali u manjoj mjeri. 1
23 1 25 razotkrivaju se tajne kuće, ali i protagonista filma sve do sjajnog finala filma. 0
23 1 26 u nekim trenucima film pati od pretencioznosti, ali takvih je trenutaka malo i ne umanjuju bitno doživljaj “heretika”. 3
23 1 27 glumačka ekipa je svedena na tri imena. 1
23 1 28 sophie tatcher i chloe east izvrsne su u ulogama sestara barnes i paxton – iste, a opet različite one se pokušavaju oduprijeti gospodinu reedu na svim razinama. 0
23 1 29 lica djevojaka često su u krupnom planu kamere i,bez riječi, na njima se mogu pročitati emocije. 1
23 1 30 uloge djevojaka su sjajne, ali pravi je glumački show priredio hugh grant u ulozi dijaboličnog reeda. 0
23 1 31 glumac koji je karijeru (sa)gradio na ulogama u romantičnim komedijama/dramama briljira u ulozi jezivog i elokventnog reeda. 0
23 1 32 možda i najbolja izvedba u glumčevoj karijeri – ako ne najbolja onda sigurno pripada među tri-četiri najuvjerljivije i najzanimljivije. 0
23 1 33 heretik je psihološki triler uz dodatak horora koji slučajni susret između vjerskih aktivistkinja i čovjeka u potrazi za vjerom pretvara u napetu, intrigantnu i, na kraju, krvavu priču koja u izvrsnom finalu šalje upečatljivu poruku. 0
23 1 34 vjerujete u što želite, ali neka vjera bude rezultat vlastitih uvjerenja i spoznaja. 1
23 1 35 ako pak želite vjerovati piscu ovih redaka onda “heretika ne bi smjeli propustiti kada je o odlasku u kino dvorane riječ. 0
23 2 1 nemoguće je zamisliti filmske devedesete i dvijetisućite bez njega. 0
23 2 2 bio je nezaobilazan kao šarmantan, pomalo nespretan i sramežljiv englez u romantičnim komedijama kao što su četiri vjenčanja i sprovod, ja u ljubav vjerujem, zapravo ljubav te ipak nešto drugačiji, ali svejedno prokleto šarmantan u serijalu o bridget jones. 0
23 2 3 no, da hugh grant ima i drugu, mračniju stranu, mogli smo se uvjeriti prošle godine u televizijskom prijenosu uoči dodjele oscara, kad je tijekom uobičajenog kratkog intervjua na crvenom tepihu toliko iritantno nezainteresirano, šturo i bezvezno odgovarao na pitanja modela ashley graham u ulozi novinarke da je to graničilo sa zlobnim ponižavanjem. 2
23 2 4 posljednjih godina grant sustavno gradi svoju zločestu stranu oslanjajući se na slatkasti background dosadašnje karijere te na njemu kreira neke sasvim drugačije i neočekivane likove. 1
23 2 5 očito je koliko uživa u ulogama perfidnih nitkova u paddingtonu 2, gospodi ili operaciji fortuna: prevara stoljeća, kao i hbo-ovoj miniseriji slom, ostajući pri tome i kao negativac podjednako neodoljiv kao pozitivac. 1
23 2 6 upravo je na toj premisi sagrađen lik ekscentričnog gospodina reeda kojemu je nemoguće odoljeti, kako nama gledateljima tako i dvjema mladim i nadobudnim mormonkama u filmu heretik. 0
23 2 7 one su sestra paxton i sestra barnes, pripadnice mormonske crkve te poput jehovinih svjedoka idu od kuće do kuće kako bi preobratile poneku zalutalu dušu. 1
23 2 8 između toga razgovaraju o sasvim običnim stvarima koje se, doduše, u njihovom slučaju ipak čine ponešto neobičnim, npr. o veličini kondoma brenda magnum. 4
23 2 9 to je diskusija kojom jako zabavno i započinje film. 0
23 2 10 sestra paxton je mlađa i neiskusnija, do sada još nije preobratila nijednog vjernika pa se nekako nada da bi simpatični gospodin reed mogao biti njezin prvi uspjeh. 1
23 2 11 on je, naime, iskazao interes da sazna više o crkvi isusa krista svetaca posljednjih dana, kako se službeno zove mormonska crkva. 1
23 2 12 i doista, kad im otvori vrata, pomalo nesiguran, u simpatičnom šarenom džemperu te ih pozove na pitu od borovnice koju upravo priprema njegova supruga, grantov gospodin reed čini se kao dobroćudni školski profesor, odnosno laka meta za mlade mormonke koje žele proširiti svoju vjersku zajednicu. 1
23 2 13 no, uloge lovca i lovine vrlo brzo će se zamijeniti. 1
23 2 14 ugodan uvodni razgovor s vremenom ulazi u neki bizaran tijek. 1
23 2 15 ispostavit će se da je gospodin reed veliki poznavatelj svjetskih religija, da mormonsku crkvu poznaje mnogo bolje od samih propovjednica te da znanje ne crpi samo iz čuvenog mjuzikla the book of mormons, u kojemu se autori south parka sprdaju s mormonima, iako i njega spominje. 4
23 2 16 djevojke uskoro pomisle da supruga zapravo ne postoji te da bi trebale što prije izaći iz kuće. 1
23 2 17 no, kad im to ne pođe za rukom, postaju dio perverzne igre mačke i miša u kojoj fitilj izgara sporo, ali se zato krv u žilama smrzava brzo. 1
23 2 18 ne pomaže ni učen i duhovit monolog o povijesti religija i međusobnoj sličnosti njihovih narativa, kao i sličnosti s narativima suvremenih kulturnih fenomena. 1
23 2 19 osim zanimljivih analogija s monopolijem i radioheadom, jedan od primjera je i film ratovi zvijezda: fantomska prijetnja, a grantova je urnebesna imitacija jar jar binksa uskoro postala viralna. 0
23 2 20 usput rečeno, dotični je nedavno priznao da nikada nije gledao ratove zvijezda te da je jar jar binksa skinuo nakon što ga je pogledao na youtubeu. 1
23 2 21 iz današnje perspektive dojma sam da smo hugha granta u njegovim zvjezdanim danima uzimali olako, zdravo za gotovo, barem ja jesam, pa tek sada osvještavam koliko je zapravo genijalan glumac, mnogo šire glumačke lepeze nego što bismo očekivali. 0
23 2 22 heretik funkcionira samo zbog njega, a upravo prepričana filmska ekspozicija svakako spada među ono najbolje što sam ove godine gledao na filmu. 0
23 2 23 pametno napisana, maestralno režirana, duhovito odglumljena prva polovica filma rastura i jedino što sam želio jest da traje što duže. 0
23 2 24 no, kako kaže poznati šlager, svemu dođe kraj, pa tako i uvodu u heretika, a kad je počeo drugi dio, dakle core business svakog pravog horora, onaj u kojemu će djevojke morati izabrati kroz koja će vrata izaći i suočiti se s užasom, ali i s vlastitom vjerom, posve sam izgubio interes za njega. 2
23 2 25 pošteno rečeno, grantov ekspoze o religijama nije nam pružio neke originalne ni duboke uvide, sve je to već prožvakana, banalna pop filozofija za tinejdžere, podjednako vjernike i nevjernike, ali je izuzetno zabavno garnirana. 3
23 2 26 no, čim djevojke prođu kroz vrata, zabava prestaje, a osim prilično odvratnih prizora kasapljenja, drugi dio filma posve odustaje od autoironične zajebancije te umjesto nje pokazuje smrtno ozbiljnu ambiciju da nam predoči neke zaključke o ljudskoj prirodi kao temelju religioznosti, o submisivnosti, kontroli i još koječemu. 2
23 2 27 e, tu me tek izgubio. 4
23 2 28 redateljsko-scenaristički dvojac bryan woods i scott beck više od deset godina je pripremao ovaj film, no dok su istraživali religije, vrijeme su kratili pišući scenarije za mjesto tišine i boogeymana. 1
23 2 29 svim je ovim naslovima zajedničko da pokušavaju u žanr horora udahnuti nove ideje, motive i registre, što nekad ispadne pametno i kreativno, a nekad tek iritantno, no svakako predstavljaju osvježenje za žanr koji se tradicionalno muči s repetitivnošću. 3
23 2 30 repetitivnost nas pak vraća na temu heretika, koji kao da je na pola puta ostao bez benzina, odnosno bez kreativnosti, pa se iz horor-trilera bliskog npr. miseryju razočaravajuće lako vratio klasičnim tropima i klišejima bezbrojnih psihopatskih horora. 2
23 2 31 grant je zabavan dok zločestog momka oblaže šarmom i humorom, no kad se pretvori u pravog zlikovca i još k tome s agendom, čarolija nestaje. 3
23 2 32 nevjerojatno, ali čak i hugh grant tada postaje zamoran, a film se pretvara u njegovu malu sadističku igraonicu. 2
23 2 33 kao da želi testirati koliko odvratnosti možemo podnijeti. 4
23 2 34 ma može se, ali čemu kad nagrada u obliku neke inteligentne poante, nažalost, izostaje. 4
24 1 1 u panteonu obaveznih naslijeđenih nastavaka, beetlejuice beetlejuice je možda najmanje potreban, nakon prvog beetlejuicea, ostalo je malo priče ili izgradnje svijeta za istražiti. 2
24 1 2 ali to je dio razloga zašto tim burton nastavlja svoju voljenu horor-komediju iz 1988. godine. 1
24 1 3 ni u jednom se trenutku 36 godina kasnije obnova ne hvali kao važna velikim slovima, iako daje osjećaj težine i veličine postojećim likovima i događajima. 1
24 1 4 iako ima puno manje priče od originala, koji je prošao svojim iskrivljenim tonom i maštovitim dizajnom produkcije unatoč tome što je narativno nebitan, svaka burtonova odluka ovdje jednostavno je usmjerena prema crtanoj jezivoj zabavi u duhu svog prethodnika. 3
24 1 5 u redu je, ponekad je čak i šarmantno i ne mora biti puno više od toga. 4
24 1 6 desetljećima nakon svog prvog susreta sa čudnom i neobičnom, bivša asocijalna gotičarka lydia deetz sada koristi svoje šesto čulo za vođenje popularne paranormalne tv serije kuća duhova. 1
24 1 7 uz pomoć svog pretjerano željnog dečka/menadžera roryja, postala je manja slavna osoba, ali prošlost je još uvijek u rukama i to ne samo zato što ima istu podignutu kosu i šiljate resice kao kad je bila tinejdžerica. 4
24 1 8 svaki put kad lydia uoči crno-bijelo prugasto odijelo, na trenutke joj se pojavi bljesak nemrtvog bio-egzorcista i seksualne štetočine betelgeuse, koji ju je pokušao nasilno oženiti u prvom filmu. 1
24 1 9 međutim, lydijini problemi mnogo su opsežniji od ptsp-a izazvanog prethodnim filmovima koji pogađa njezine kolege u drugim naslijeđenim nastavcima, poput posljednja dva filma vrisak ili trilogije noć vještica davida gordona greena. 4
24 1 10 njezina kći studentica astrid, koja odbacuje majčine nadnaravne tvrdnje, inače je zrcalna slika ćudljivije lydije iz 1988. godine, a smrt astridinog oca zabija još jedan klin među njima. 1
24 1 11 lydijina maćeha delia i dalje je konceptualna umjetnica zaokupljena sobom, samo sada u mnogo većoj mjeri. 1
24 1 12 a njezin vlastiti otac, charles, nedavno je umro komično užasnom smrću, koja se čini kao da je povrijedio glumca jeffreya jonesa, koji je glumio charlesa u originalu prije nego što je kasnije optužen za dječju pornografiju. 1
24 1 13 glumac se, naravno, ne vraća za nastavak, ali smrt njegova lika dugo se prikazuje putem stop motiona potpomognutog cgi-jem. 1
24 1 14 s jedne strane, šutnuti jonesa tako otvoreno u rubnik čini se kao opravdani, metatekstualni srednji prst glumcu čiji zločini također retroaktivno kvare burtonove ed wood i sleepy hollow. 1
24 1 15 s druge strane, također privlači pozornost činjenica da burton nije prestao raditi sa skladateljem dannyjem elfmanom, predmetom višestrukih tužbi za seksualno uznemiravanje i napad, čiji je potpis, skakutanje prepoznatljivo kao i njegovo ime na uvodnoj špici beetlejuicea beetlejuicea. 1
24 1 16 dodatno, zahvaljujući ovakvom pristupu jonesu, charlesovu smrt nitko ne shvaća ozbiljno, iako se nekoliko likova pretvara da to radi zbog osobne koristi što se također pokazalo donekle neugodnim. 2
24 1 17 naposljetku, njegova smrt je ono što okuplja ove raštrkane likove u staroj kući maitland/deetz, mjestu radnje prvog filma. 1
24 1 18 burton je oduvijek ili plesao oko smrti ili ju je probijao humorom, ali beetlejuice beetlejuice to radi dok se također iskreno pokušava suočiti s tugom, u obliku astridinog nedostatka bliskosti s ocem. 1
24 1 19 zajedno s filmskim iznenađujućim objašnjenjem unutar svijeta za odsutnost maitlandovih, čini se da je nastavak stalno na rubu promišljenijeg i refleksivnijeg pristupa smrtnosti, iako se cik-cak udaljava od ovoga. 0
24 1 20 međutim, njegove tonske neusklađenosti vrijedi oprostiti jednom kad počnu glupe nadnaravne ludorije filma. 3
24 1 21 betelgeuse, koji nije prestao žaliti za lydijom i dalje brine o preminulima koji se žele riješiti živih gostiju u svojim bivšim domovima, a sada je proširio svoju operaciju uz pomoć desetaka neumoljivih pomoćnika skupljenih glava i nabreklih plastičnih očiju, samo jedan od mnogih divnih praktičnih efekata koji beetlejuice čine beetlejuice idealnim ulazom u žanr horora za mlađe gledatelje. 0
24 1 22 također se događa da betelgeuseova davno mrtva i davno raskomadana bivša žena, delores, pobjegne iz svojih granica u zagrobnom životu i spoji svoje dijelove tijela spojnicama u nadi da će mu se osvetiti svojim demonskim isisavanjem duše ovlasti. 1
24 1 23 te se niti radnje ne sudaraju toliko koliko se jednostavno dodiruju zbog slučajnosti. 1
24 1 24 bellucci, koja je u potpunosti predana triku svog lika, ima frustrirajuće malo vremena na ekranu, ali svaka je dovoljno glupa da opravdava smijeh. 3
24 1 25 willem dafoe, na primjer, glumi preminulog glumca b-filmova wolfa jacksona, čija ga je opsjednutost ulogom tv policajca navela da osnuje posmrtni ghoul squad sastavljen od mrtvih policajaca plave kože koji bi isto mogli biti ugušeni super troopers. 1
24 1 26 wolf lovi prekršitelje pravila poput betelgeusea, dok u hodu smišlja bezobrazne dosjetke iz akcijskih filmova. 1
24 1 27 dafoe očito nije u vlastitom filmu, onom koji je jedva povezan s ostatkom beetlejuicea beetlejuicea – koji, na primjer, uključuje romantičnu podzaplet za astrid izvučen iz ya romana, ali kao i većina glumačke postave, glumac spider-mana je zarazna zabava. 0
24 1 28 takva je priroda filma u cjelini, iako se njegovi dijelovi slagalice rijetko uklapaju. 3
24 1 29 likovi i niti zapleta često se nasumično ispuštaju, poput atheninog samija silmanea kao tek umrlog umjetnika grafita čineći ih pukim ukrašavanjem izloga ili izlaganjem. 2
24 1 30 birokracija zagrobnog života ovoga puta nije toliko središnja šala koliko je usputna postavka, ali burton i scenaristi alfred gough i miles millar pružaju dovoljno putem sablasnih dosjetki i jezivih vizualnih gegova kako bi njegova prolazna prisutnost bila vrijedna truda. 3
24 1 31 sukob između trippy scenografije i dosadne birokracije ključna je značajka podzemlja beetlejuicea. 1
24 1 32 ali dok zadržava svoj analogni šarm, nastavak također sadrži burtonove pokušaje da ažurira svoje okruženje i vokabular. 1
24 1 33 ponekad ovo čini čuda, sa samozaokupljenim likovima poput roryja koji koriste terapijski govor kako bi sakrili svoje prave namjere. 0
24 1 34 ostali pokušaji, nažalost, nisu ni približno toliko usredotočeni na karakter i igraju poput polovičnih udaraca u smjeru interneta, influencera, streaminga i društvenih medija, a daleko su manje učinkoviti. 2
24 1 35 međutim, usprkos tim neujednačenim pokušajima da se obračuna sa svijetom koji se mijenja, burton ne pokušava modernizirati betelgeusea subvertirajući ga ili ispravljajući, niti udvostručuje jezivost lika šaljući ga u potjeru za drugim tinejdžerom. 3
24 1 36 on je i dalje odvratan vrag, a keaton ga glumi s istim bezazlenim nestašlukom kao u prvom filmu, samo što ovaj put u rukavu ima nekoliko šašavih trikova s osobinama stvorenja, umjesto sklonosti prema maloljetnicama, makar i samo zahvaljujući činjenici da je ryder sada u svojim 50-ima. 4
24 1 37 doduše, ono što je izgubljeno u procesu je realizacija jedne od središnjih tema filma, tj. lydia koja sebe vidi u astrid i pokušava je zaštititi od iskustava s kojima sada živi. 2
24 1 38 ali to je previše ozbiljna priča za beetlejuice beetlejuice film u kojem likovi odbacuju ideju o traumi kao nekakvoj modernoj izmišljotini, a iako bi ona mogla biti ispravna. 2
24 1 39 to je mali nastavak jednako originala i teško je zamisliti da želimo ili trebamo mnogo više od toga. 3
24 2 1 filmovi i crtići poput addams family, scooby doo pa čak i ghostbusters obilježili su djetinjstva brojnim generacijama. 1
24 2 2 ovi “horor” crtići i filmovi s duhovima, grobovima i generalno nemrtvim pojavama uvijek su bili zabavni za gledati. 0
24 2 3 no među njima bio je jedan čije ime je bilo toliko fuj, toliko pokvareno i toliko strašno da je bio bloody mary naših djetinjstva. 3
24 2 4 ovaj prugasti prostak bio je tema brojnih rođendana, maškara pa čak i prostornih uređenja. 1
24 2 5 iako kao djeca nismo znali što je točno beetlejuice i crtić i film su nas animirali. 1
24 2 6 danas, 36 godina nakon prvog susreta s filmskim platnom, gospodin juice se vratio. 1
24 2 7 nitko nije očekivao da će zapravo doći nastavak na beetlejuice film iz 1988. godine. 1
24 2 8 u jednu ruku jer zaista nije bilo potrebe za nastavkom, no u drugu ruku iz opreza. 2
24 2 9 kad su počele pristizati vijesti o tome da se na filmu radi i tko će sve biti uključen, brojni obožavatelji su odahnuli. 1
24 2 10 tim burton vratio se kao režiser filma s danny elfmanom koji je radio glazbu i u originalu, ali i brojnim burtonovim filmovima. 1
24 2 11 to je garantiralo barem neku sigurnost, a s michael keaton ponovno u glavnoj ulozi i winona ryder koja je također ponovno uzela ulogu lydije. 1
24 2 12 mlada nada u filmu je trenutna gotička mezimica jenna ortega koja je preuzela ulogu astrid, kćeri od lydije. 1
24 2 13 uz catherine o'haru u sporednoj ulozi, ali i drugim velikim imenima kao što su danny devito i willem dafoe, film je gotovo garantirao uspjeh. 1
24 2 14 u slučaju da niste gledali film beetlejuice i nemate pojma tko odnosno što je cijenjeni gospodin, možda će vas (veći) dio filma zbuniti. 1
24 2 15 srećom, film je namijenjen između ostalog i djeci, tako da objašnjenje toga što se krije iza prugastog odijela jednako je bitno kao i što se desi malom tacou nakon emisije u samom uvodu filma. 4
24 2 16 ako se samo prepustite atmosferi i ne preispitujete previše, film će vas odvesti na zaista jedinstveno putovanje u ljudsku psihu, odnose unutar obitelji, kao i valjanosti zakona u podzemlju. 3
24 2 17 sve to s povećom dozom mrtvačkog šarma i neuobičajene pogrebne glazbe. 0
24 2 18 to ne znači da je radnja filma jednodimenzionalna ili jednostavna, o ne. 4
24 2 19 nećete nužno trebati praviti bilješke tijekom gledanja, ali film prati nekoliko radnji koje utječu jedna na drugu u prekretnoj simfoniji kaosa. 1
24 2 20 film po tom pitanju pokušava kombinirati kaotičnost crtića s jednostavnijom pričom filma. 1
24 2 21 no baš poput našeg (ne)prijatelja beetlejuice, mirno stajanje na mjestu mu baš i ne ide. 4
24 2 22 taman kad vjerujete da je jedan misterij otkriven ili je jedan dio radnje završen, gospodin juice iskoči kao iz paštete i servira štambilj na kojem piše ne može. 1
24 2 23 cijelu radnju prate i savršeni vizuali. 0
24 2 24 tim burton nije najveći fan posebnih efekata, no koristi se njima u slučaju nužde. 1
24 2 25 nažalost, u filmu su neke scene zaista zahtijevale vizualne efekte - ili to ili još veći budžet za još kompleksniji stop motion. 2
24 2 26 kad smo već kod animacije, savršena je i to govorim bez trunke sumnje. 0
24 2 27 film se poigrava s izrazito grafičkim scenama uz pomoć clay motion tehnike animacije. 0
24 2 28 takvih scena nema puno, za nabrojati na prste jedne ruke, no kad se pojave u filmu zaista se osjeti ta posveta originalu. 0
24 2 29 posvetu originalu je pružio i već ranije spomenut danny elfman. 1
24 2 30 uvodni taktovi filma će naježiti svakog beetlejuice obožavatelja, no njegova prerada pjesme je zaista šećer na kraju. 0
24 2 31 tu su i sve ostale scene gdje glazba nosi radnju i nije samo pozadinska buka atmosfere radi. 1
24 2 32 nažalost, ovo nije ljubavno pismo beetlejuiceu. 2
24 2 33 vidi se burtonovski učinak na filmu, nemojte me krivo shvatiti. 0
24 2 34 ali, fali mu možda još malo tog mračnog šarma. 2
24 2 35 original je puno tamniji i atmosfera puno više dolazi do izražaja. 2
24 2 36 osvjetljenje filmu itekako pomaže, ali dobar dio filma je jednostavno vedar i šareniji. 3
24 2 37 to ima smisla u scenama gdje je ta svjetlina ironična, no filmu sveukupno fali te neke tame iz originala. 2
24 2 38 mnoge scene prikazuju skrivene detalje koje će beetlejuice znalci prepoznati i cijeniti, ali prosječnom gledatelju koji nije upoznat s originalom će oni biti nebitni detalji. 3
24 2 39 priča je kaotično zamršena, što je jednako dobro koliko je loše. 3
24 2 40 na prvu kao da se film i previše trudi biti čudan. 2
24 2 41 neki likovi su uvedeni u film samo da budu tu šoka radi i čim nestanu iz slike zaboravimo da smo ih uopće vidjeli. 2
24 2 42 tu je također i cijeli ljubavni segment filma. 1
24 2 43 beetlejuice beetlejuice se zapravo čini više hororom, komedijom, ljubićem, dramom i misterijom nego jednostavnim blago hororastim i smiješnim filmom kakav je bio prvi dio. 2
25 1 1 film neslomljivi dječak (the unbreakable boy, 2025.) adaptacija je knjige the unbreakable boy: a father’s fear, a son’s courage, and a story of unconditional love koju su napisali scott michael lerette i susy flory. 1
25 1 2 ona se temelji na istinitim događajima iz života autora lerettea. 1
25 1 3 scenarij filma te njegovu režiju potpisuje napisao jon gunn (obični anđeli/ordinary angels, 2024., slučaj za krista/the case for chris, 2017.). 1
25 1 4 ovaj film nastao je u produkciji kompanije kingdom story company, čiji je cilj snimati filmove koji potiču “navalu vjere”. 1
25 1 5 u partnerstvu s kompanijom lionsgateom, oni daju daju prioritet vjeri, nadahnuću i pozitivnom učinku u pripovijedanju. 1
25 1 6 neki od njihovih uspješnih filmova su unsung hero (2024.), jesus revolution (2023.), američki autsajder (american underdog, 2021.) te i can only imagine (2018.), koji će uskoro dobiti i svoj nastavak (produkcija filma trebala bi započeti u proljeće ove godine). 1
25 1 7 priča filma bavi se sredovječnim tipom scottom (zachary levi), koji ima imaginarnog prijatelja po imenu joe (drew powell). 1
25 1 8 jednoga dana u trgovini upozna ugodnu i lijepu ženu po imenu teresa (meghann fahy), prelijepih plavih očiju. 1
25 1 9 te oči su takve jer boluje od genetske bolesti osteogenesis imperfecta zbog čega su njene kosti slabe i lomljive. 1
25 1 10 nakon trećeg spoja sa scottom ostaje trudna i na svijet dolazi austin zvan auz-man (jacob laval). 1
25 1 11 kao dijete auz-man brzo završi s prijelomom te se otkriva da boluje od iste bolesti kao i njegova majka. 1
25 1 12 pri pregledu je ustanovljeno da je svoj prvi lom (rebra) imao već tiekom poroda.osteogenesis imperfecta. 1
25 1 13 scott i teresa shvaćaju da je to razlog zašto je on toliko plakao kao beba. 1
25 1 14 kako vrijeme prolazi, auz-man doživljava razne lomove pa ga u osoblje bolnice zbog toga naziva članom bolnice sa zlatnom zvijezdom. 1
25 1 15 nekoliko godina kasnije, scott i teresa dobivaju još jednog sina, logana (gavin warren). 1
25 1 16 njegovo rođenje istaknulo je razlike između logana i auz-mana, koji je podvrgnut testiranju te mu je otkriven autizam. 1
25 1 17 veza scotta i terese nađe se pred kušnjom jer se scott sve više okreće alkoholu… 1
25 1 18 ovim filmom jon gunn na bajkoviti način donosi prikaz ozbiljnih obiteljskih problema jedne obitelji. 0
25 1 19 film je postavljen na klasičnim temeljima “temeljeno na istinitoj priči”, trudeći se da njegovi ohrabrujuće i pozitivne poruke o životu i (teškim) životnim situacijama nadvladaju prisutne “crne” tonove koje sadrži priča. 1
25 1 20 svojom pričom usmjeren je prema obitelji obitelj i ljepotu i prihvaćanja neočekivanih životnih radosti te ustrajnosti. 1
25 1 21 dakako, u skladu s navedenim poigravanje s emocijama gledatelja jedan je od njegovih glavnih usmjerenja. 1
25 1 22 mana filma je što ima podosta klišeja te bavljenje s podosta tema – međusobni odnosi dvoje ljudi koje se vole (a nisu još u braku), suočavanje roditelja s činjenicom da imaju dijete s posebnim potrebama, njihova briga za njega (uključujući i školovanje) i njihovi međusobni sukobi koji proizlaze iz toga, suočavanje pojedinca s alkoholizmom i liječenjem od toga, nadvladavanje pojedinca životne situacije koju zove “neuspjehom”, ugrožena životna egzistencija, maltretiranje u školi (bullying) i nadvladavanje istog. 2
25 1 23 tim svim temama gunn se nije mogao kvalitetno pozabaviti. 2
25 1 24 zbog toga pati narativni ritam filma pa film djeluje podosta neujednačeno. 2
25 1 25 jednostavno nedostaje malo više fokusa za sve a pojedini dijelovi filma (pogotovo u njegovom prvom dijelu) su i pomalo dosadnjikavi dok drugi prolaze kao kratki epizodni događaji (npr. bullying, scottovo liječenje od alkoholizma i sl.). 2
25 1 26 glumački je film odrađen dobro a njegovo najpoznatije ime je zachary levi. 0
25 1 27 njega manje-više svi pamte kao nositelja glavne uloge u filmovima shazam (2019.) i shazam! bijes bogova (shazam! fury of the gods, 2023.). 1
25 1 28 ne možemo reći da je pružio neki ekstra nastup ali odradio ga je sasvim pristojno. 3
25 1 29 isto se može reći i za meghann fahy (tv serija bijeli lotos/the white lotus, 2022.). 3
25 1 30 dječaka auz-mana glumi mladi jacob laval čija izvedba je simpatična i na trenutke duhovita. 0
25 1 31 no, koliko je to u duhu dječaka koji ima autizam neka drugi procjenjuju. 1
25 1 32 prošle godine imali smo priliku vidjeti tematski sličan film (autizam). 1
25 1 33 riječ je o vrlo emotivnom i osjećajnom filmu ezra (2023.), koji unatoč svojoj ozbiljnoj životnoj temi, pruža mnoštvo duhovitih trenutaka. 0
25 1 34 rađen je “iz srca” pa će kao takav, i u to nema nikakve sumnje, mnoge i “pogoditi” u srce. 0
25 1 35 za razliku od njega, gunn sa svojim filmom to nije postigao iako mu se ne može prigovoriti da nije rađen iz srca. 3
25 1 36 najveća vrijednost njegove priče o nesavršenoj obitelji je da je ispričana iz perspektive auz-man, koji je kroz čitav film prisutan i kao pripovjedač. 1
25 1 37 njegove mane su i više nego očite, neujednačen je i predvidljiv a može se reći da prilično pati pod teretom emotivnosti koju nam pokušava kroz sve svoje teme servirati. 2
25 1 38 kao cjelina više djeluje kao neki tv film za nedjeljno popodne nego kino naslov. 2
25 1 39 možda kao streaming naslov, u neke blagdanske dane, ipak postigne neki bolji filmski status. 1
25 1 40 recimo na kraju da je neslomljivi dječak izvorno bio planiran za 2022. godinu ali je povučen iz distribucije nekoliko dana prije premijere bez objašnjenja ili objave novog datuma. 1
25 1 41 budžet filma je još uvijek nepoznanica ali se zna da je u šest dana zaradio oko 3 milijuna dolara. 1
25 1 42 samim time teško da može očekivati neki dobar financijski rezultat. 2
26 1 1 hrvatska premijera filma čovjek koji nije mogao šutjeti nebojše slijepčevića održana je na festivalu mediteranskog filma split, gdje su se gledatelji mogi vidjeti zašto je taj kratkometražni biser nagrađen zlatnom palmom. 1
26 1 2 ljubiteljima filma koji ne prate dokumentarističku scenu ime nebojše slijepčevića, iako se radi o autoru koji ima nazora za filmsku umjetnosti (2018.), vjerojatno nije bili poznato do samog kraja svibnja ove godine. 1
26 1 3 tada je objavljeno kako je upravo naš autor nagrađen zlatnom palmom za kratkometražni film (fra. palme d’or du court métrage), postavši tako prvi hrvatski film koji je nagrađen zlatnom palmom (imali smo mi i ranijih dobitnika u cannesu, sjetimo se samo murine, ali ovo je prvi puta da je film nagrađen prestižnom statuom). 1
26 1 4 to je, naravno, izazvalo enorman interes javnosti i film čovjek koji nije mogao šutjeti odjednom je postao najvažnija filmska tema kod nas. 1
26 1 5 iako je svoju svjetsku premijeru imao u cannesu, film je sinoć – 18. lipnja 2024. godine – premijerno prikazan i u hrvatskoj, u sklopu 17. 1
26 1 6 festivala mediteranskog filma u splitu, gdje je prikazan prije filma jedina zemlja (eng. no other land), dokumentarca koji je dobio čak dvije nagrade na ovogodišnjem berlinaleu, što potvrđuje status popularnog fmfs-a kao jednog od najvažnijih filmskih eventova u hrvatskoj. 1
26 1 7 no, posvetimo se sada filmu. 1
26 1 8 film čovjek koji nije mogao šutjeti (naslov prvo asocira na hitchcockove klasike, ali to je samo jezična opservacija) bavi se dramatizacijom stvarnih događaja iz 1993., a izvorno je bio naslovljen 671, po broju vlaka u kojem su se nemili događaji dogodili. 1
26 1 9 priča koju film prikazuje mahom je bila nepoznata u hrvatskoj javnosti do 2014. godine, kada ju je u slobodnoj dalmaciji predstavio novinar boris dežulović u tekstu koji je ne samo dokumentaristički predstavio povijest kako se ona dogodila, već je i na svoj britak način poentirao s tragičnim lekcijama koje (ni)smo naučili iz ovih nemilih događaja. 1
26 1 10 godina je 1993. i “voz 671” ide iz beograda za bar. 1
26 1 11 iako tamo inače ne staje, vlak iznenada staje u selu štrpci u bosni i hercegovini; ranije, kondukter je svim putnicima popisao imena, navodno – kaže se – zbog šverca. 1
26 1 12 ispostavit će se da nije bilo tako. 1
26 1 13 odjednom u vlak dolazi vojska, beli orlovi, koji počinju izvoditi muslimane iz vlaka, dok ostale zastrašuju i prijete im da ostanu u kupeima. 1
26 1 14 tu u filmu uskače goran bogdan sa svojim i inače maestralnim ekspresijama (malo koji glumac na domaćoj sceni – iskreno – može tako uvjerljivo prenijeti poruku i emociju čistom ekspresijom, bez da progovori ijednu riječ) i tek nešto sitno dijaloga. 0
26 1 15 on je neimenovani lik na početku i cijela je priča prezentirana kroz njegovu perspektivu; nasuprot njega je mladi muškarac, musliman, koji laže da nema dokumente, svjestan da ako otkrije svoj pravi identitet – čeka ga sigurna smrt. 1
26 1 16 do njihovog kupea u tom trenutku dolazi jedan oficir, kojeg inače tumači alexis manenti (prvo smo ga zamijetili u sjajnom debiju ladyja lyja jadnici, a nedavno smo ga gledali u glavnoj ulozi, onoj doktora mathéa, u bjelogrlićevim čuvarima formule), koji pregledava dokumente i želi izvući mladića iz kupea. 1
26 1 17 i dok kamera konstantno prikazuje gorana bogdana, dok se mladić opire, odjednom se sa samog kraja kupea javlja čovjek koji ovom oficiru govori da prestane maltretirati mladića. 1
26 1 18 taj čin individualne hrabrosti pripada tomi buzovu (kojeg u filmu tumači dragan mićanović), oficiru jna iz kaštela, koji je živio u beogradu i išao je posjetiti sina u podgorici. 1
26 1 19 buzov zahtjeva od oficira da priča s njegovim nadređenim, jer ovo što oni rade nije dozvoljeno, i nakon toga ga manenti izvodi iz vlaka. 1
26 1 20 muslimanski mladić ostaje u kupeu, a film završava. 1
26 1 21 i dok vam se ovo može činiti kao spoiler, napominjemo da je ova povijesna priča poznata i da ove suhoparne činjenice, kako su prezentirane u ova dva paragrafa, ne govore ništa o filmu što već zasigurno niste znali. 1
26 1 22 čemu onda ovo, pitate se? 4
26 1 23 pa… čovjek koji nije mogao šutjeti nije film koji će vas obuhvatiti svojom radnjom; traje tek 13 minuta (s najavom i odjavnom špicom), tako da tu i nema prostora za neku dramsku razradu i neku veličanstvenu ekspoziciju, što je i logično, s obzirom na to da se radi o kratkometražnom filmu. 3
26 1 24 iako nisu razvikani kao dugometražni, kratkometražni filmovi izrazito su važni u povijesti filma (sjetimo se, prvi su filmovi bili kratkometražni, a i danas slavimo klasike poput mélièsovog puta na mjesec ili buñuelovog andaluzijskog psa), a uz to su i jako teški za napraviti. 0
26 1 25 narativno možda i ne toliko, jer priča je komprimirana, sažeta, ali imate 10-15 minuta (uglavnom, iako neki festivali dopuštaju i do 30 minuta) da jasno prenesete svoju poantu, nešto za što filmaši inače imaju barem 100, a nekad i preko 180 minuta. 1
26 1 26 to je umijeće, svakako, a u tom se pogledu mora poklopiti izvrsna priča s redateljskom vještinom iznošenja te priče. 0
26 1 27 i upravo je to sve postignuto u ovom filmu. 0
26 1 28 slijepčević ne samo da je ispričao dobru, potresnu priču, nego je na najelegantniji i najmoćniji način poentirao s porukom ove priče. 0
26 1 29 dosta toga je simbolično u svemu ovome, od naslova, koji govori o čovjeku koji glasno viče dok svi ostali šute, dok film zapravo osim tog jednog kratkog „krika“, onako ekspresionističkog, ali ne motiviranog vlastitim egom, već humanizmom na najvišoj razini, buntom koji nadilazi samoga sebe i postaje bunt protiv tiranije i zločina. 0
26 1 30 tomo buzov u tom svom buntu podnosi ultimativnu žrtvu, ali istovremeno spašava jedan život, čime tragedija postaje još veća. 1
26 1 31 međutim, slijepčević nas „vara“ kroz cijeli film. 1
26 1 32 on uvodi gorana bogdana, veliko ime, poznato ime, i cijelo je vrijeme kamera na njemu ili „dolazi od njega“, ali bogdanov je lik u fokusu. 1
26 1 33 on sjedi, šuti i vi cijelo vrijeme čekate da se on javi, da on bude taj koji će, pokazujući neko nominalno suosjećanje s mladićem (iako je on srbin, kao i oficiri, on ne podržava to što se događa u vlaku, ali on nije heroj), kriknuti, ali ne. 1
26 1 34 kamera prikazuje i druge putnike u kupeu… dvije cure i jednog starca, ali u kupeu je još jedan putnik, međutim kamera prelazi preko njega kao da je kakva torba u ćošku, nevažan. 1
26 1 35 i onda krik. 1
26 1 36 ta „torba u ćošku“ postaje neočekivani heroj ove priče koji se usprotivi tiraniji. 1
26 1 37 slijepčević je na taj način maestralno izveo obrat i uveo u film heroja koji to nije trebao biti, sudeći po svemu što je film dotad prikazao. 0
26 1 38 međutim, taj je čin isto visoko simboličan, jer tomo buzov je bio „nitko i ništa“, neki tamo random lik iz kupea, međutim koji je postao neočekivani heroj. 1
26 1 39 slijepčević je ovime htio pokazati upravo to – heroji nisu gorostasi koji plijene pažnju svojom pojavom, heroji su random likovi koji u trenutku hrabre ludosti ili lude hrabrosti odluče učiniti ono što su svi drugi trebali učiniti. 1
26 1 40 i dok bismo sada mogli otvoriti i temu ljudske psihologije i straha, nešto ćemo ostaviti i vama za analizu. 1
26 1 41 ono što bismo svakako voljeli dodati jest da je slijepčević ovakvim narativnim prikazom – gdje je taj čin herojstva zapravo prikazan vrlo paušalno, kratko, tek jedan trenutak u filmu (kad usporedite, bogdanove ekspresije zauzimaju 90% filma) – poentirao na najefektniji mogući način, jer upravo ovakav odabir dovodi, u konačnici, do šoka i katarze koju film želi proizvesti. 0
26 1 42 ovaj film nije poput schindlerove liste, gdje vi plačete zajedno s oskarom schindlerom na kraju filma, ali pogađa na jednak način. 0
26 1 43 samo vas ostavi nijemima. 0
26 1 44 kao i većina likova, ovaj film „šuti“ i jedino što ostaje je, doista, taj „čovjek koji nije mogao šutjeti“, čiji krik nestaje zajedno s njim, ali čije posljedice ostaju s vama još dugo. 0
26 1 45 i na tome slijepčeviću svaka čast. 0
26 1 46 zločin nema opravdanja. 1
26 1 47 to je tragedija koja pokazuje koliko smo kao vrsta i dalje duboko iskvareni i koliko – kao kolektiv – podliježemo najnižim strastima. 1
26 1 48 svi mi. 1
26 1 49 nema tu ni boje, ni nacije, ni imena, ni prezimena. 1
26 1 50 dapače, sve je to nevažno, jer tragedija ostaje. 1
26 1 51 međutim, ono što također ostaje su heroji koji su se istaknuli u tim tragedijama. 1
26 1 52 slijepčević je je u nu2 rekao da je želio istaknuti hrabrost individualca, da je ovaj film istovremeno bio i počast tomi buzovu, ali i svakom drugom malom čovjeku – poznatom i nepoznatom – koji je svojim činom hrabrosti umanji tragediju. 1
26 1 53 svatko od nas to može biti, a kamo sreće da nas je i više, jer da se cijeli vlak u tom trenutku usprotivio oficirima – razmjeri pokolja u štrpcima svakako bi bili manji. 1
26 1 54 međutim, ljudi se boje – nije to netrpeljivost ili slaganje, nego čisti strah. 1
26 1 55 i baš zato moramo odati počast tim hrabrim pojedincima i njihovim djelima, da bi svojim primjerima mogli inspirirati i druge. 1
26 1 56 tomo buzov je godinama bio zaboravljen. 1
26 1 57 povijest ga nije ni pamtila ni imenovala sve dok dežulović nije iskopao svoju priču. 1
26 1 58 kako je maestralno napisao, „tomislava buzova pak ne sjeća se nitko. 0
26 1 59 nema ga u dovama za ubijene muslimane, jer jedini od putnika izvedenih one subote na stanici u štrpcima nije bio musliman. 1
26 1 60 bio je hrvat, kaštelanin, ubili su ga četnici, ali ne pamte ga ni hrvatska, ni njegov kaštel novi, jer je živio u beogradu i jer je bio oficir jna. 1
26 1 61 ne pamte ga ni beograd, ni srbija, iako je bio oficir i išao sinu u njihovu vojsku, ne pamte ga zato što je bio hrvat, i zato što se suprotstavio srpskom vojniku. 1
26 1 62 ne pamte ga ni suputnici iz vlaka 671, jer ih je bilo strah i gledali su u pod. 1
26 1 63 ne pamti ga nijedan preživjeli, jer nikoga nije spasio. 1
26 1 64 ne pamti ga ni onaj svezak enciklopedije mrtvih pod slovom n. n., jer imao je ime i prezime, znaju mu se i majka i ubojica. 1
26 1 65 neće ga pamtiti ni slučajni šetači, jer nema ni groba ni znamena. 1
26 1 66 neće ga, najzad, pamtiti ni kronike besmislenih smrti, jer takvih je previše, a svaka nekome pripada, i sva su pamćenja zauzeta. 1
26 1 67 kaštelanin tomislav buzov naprosto ne pripada ničijem.“ 1
26 1 68 i baš zato hvala i borisu i nebojiši što su nam dali ovu priču, ali prije svega hvala tomi na tome što je bio točno ono što je trebao biti – čovjek! 0
26 2 1 posljednjih dana mediji su prepuni oduševljenih reakcija na cannesku pobjedu hrvatskog kratkometražnog filma čovjek koji nije mogao šutjeti nebojše slijepčevića. 1
26 2 2 "za početak, u ovo sam se, neovisno o trajanju, upustio sa zavidnom dozom predrasuda jer kad čujete da smo snimili još jedan film inspiriran ratnim devedesetima, prva reakcija je: ""zar opet?""" 4
26 2 3 domaći ratni filmovi inače mi stvaraju alergijsku reakciju pojačanu s ptsp-jem uzrokovanim hrvatskom ratom opterećenom kinematografijom devedesetih. 2
26 2 4 no, ne dopustite ovim predrasudama da vas odbiju jer ovo je nešto potpuno drugačije. 1
26 2 5 slijepčević je stvorio nešto univerzalno, film čija je radnja mogla biti smještena bilo kada i odnositi se na bilo koji rat, ali je istovremeno priča o vrlo konkretnom vremenu, konkretnom ratu i konkretnom junaku. 1
26 2 6 "vlak se zaustavlja na stanici, ulaze pripadnici neimenovane paravojne formacije, počinju legitimirati putnike vlaka i tu počinje kratka priča u kojoj većim dijelom pratimo čovjeka čije ime doznajemo tek kasnije i, kada ne bismo znali o kome je riječ, pomislili bismo da je upravo on ""čovjek koji nije mogao šutjeti""." 1
26 2 7 štoviše, slijepčević nas drži u tom uvjerenju jer dragan, kojeg glumi goran bogdan, u jednom trenutku daje naslutiti da je upravo on čovjek koji ne bi i neće dopustiti da se nevinima bilo što dogodi. 1
26 2 8 međutim, njegova hrabrost nađe se na ispitu u trenutku kad se život nevinog suputnika iz kupea nađe u opasnosti. 1
26 2 9 mladić nema dokumente i to znači samo jedno, vojska će ga odvesti iako je više nego očito da je riječ o nepravdi o kojoj nitko ne bi smio šutjeti, a kamoli je dopustiti. 1
26 2 10 kamera je neprestano fokusirana na lica i to cijeloj priči daje vrlo jaku ljudsku crtu. 1
26 2 11 "teško mi je reći je li to možda zato što sam otprije upoznat s pričom, ali gotovo je nevjerojatno s koliko je vještine i u koliko je kratkom vremenu redatelj stvorio temelje za ""visoke uloge"" u životima likova o kojima ne znate apsolutno ništa." 0
26 2 12 i baš u trenutku kad očekujete da će dragan učiniti nešto i pokušati zaustaviti odvođenje nevinog mladića, kamera se okreće i tu upoznajemo junaka ove priče, tomu, kojeg glumi dragan mićanović i koji izgovara i čini sve ono što od junaka i očekujete, dok onaj od kojega ste to očekivali samo šutljivo promatra. 1
26 2 13 nevjerojatno je koliko je tragična priča tome buzova savršena za kratku formu. 0
26 2 14 koliko god konkretna bila, radi se o nečemu apsolutno univerzalnom, životnoj epizodi koja mijenja sve. 1
26 2 15 trenutku u kojem ćete ili reagirati ili šutjeti, trenutku koji će vam odrediti ostatak života koji ćete provesti ili kao junak ili kao kukavica. 1
26 2 16 a s prebacivanjem fokusa s dragana na tomu, slijepčević uspijeva natjerati gledatelja da se zapita koji bi od dvojice muškaraca bio, ali implikacije ovog pitanja su daleko šire ako ste uistinu iskreni prema sebi. 1
26 2 17 možda jest centralni lik svoje životne priče, ali ne i junak. 1
26 2 18 "nije ovo tip scene kakve već gomilu puta nismo vidjeli u filmovima u kojima se junaci napokon nađu na ""testu života"", ali istinita pozadina osjetno povećava uloge i cijeloj epizodi daje posebnu težinu, jer život ima naviku iznenada vas staviti u situacije koje će na površinu izvući ""ono od čega ste stvoreni""." 1
26 2 19 i vlak je ovdje savršen temelj za bezbroj više ili manje uspješnih doskočica. 1
26 2 20 "ili ćete reagirati odmah ili ""proš'o voz"", ali još bitnije, baš kao i vlak u ovoj priči, nakon vaše odluke život nastavlja dalje, a vi sa sobom vučete prtljagu svojih odluka." 4
26 2 21 sve ove fore i forice na stranu, slijepčević je snimio briljantan kratki film koji zaslužuje sve pohvale i nagrade koje je osvojio i koje će tek osvojiti. 0
26 3 1 dostojanstveno, veličanstveno… herojski, ponosno… pridjevi su koji ponajčešće odjekuju u javnom (ustvari, zapravo, medijskom) diskursu na ovim prostorima. 0
26 3 2 naravno, vezani su uz domoljubni zanos i osjećaj. 4
26 3 3 istime prevladava permanentna egzaltacija (pobjedničkim) „lijepim našim“ naspram (pobijeđenog) njihovog. 1
26 3 4 kroz ovaj se trijumfalizam kao doživljaj svijeta, zapravo, provlači užas. 1
26 3 5 tako, npr. walter benjamin – u svojim čuvenim tezama o filozofiji povijesti – apostrofira „veličanstvene, herojske“, trijumfalne povorke kao nositelje „kulturnih dobara“. 1
26 3 6 međutim, užas u pogledu na te povorke predstavljaju poniženi, pobijeđeni, ubijeni, pregaženi… sve one nevine žrtve koje bivaju zaboravljenima u toj egzaltaciji. 1
26 3 7 štoviše, benjamin kazuje i da je „(znak) filozofije povijesti kao pobjede – fašizam“. 1
26 3 8 imamo li mi današnji uopće sposobnost shvatiti ovo? 4
26 3 9 jedan od umjetničkih pokušaja dohvaćanja usuda tog zaboravljenog čojstva i, nadasve, hrabrosti, svakako je i kratkometražni igrani film nebojše slijepčevića, čovjek koji nije mogao šutjeti (2024). 1
26 3 10 svjedočanstvo je to o stvarnome događaju. 1
26 3 11 naime, na željezničkoj stanici u štrpcima, u veljači 1993., ubijeno je dvadeset osoba, ne-srpske nacionalnosti. 1
26 3 12 izdvojeni su iz putničkog vlaka i pogubljeni. 1
26 3 13 i to samo zato što s bili muslimani/bošnjaci… ne-srbi. 1
26 3 14 užas je to koji ne smijemo zaboraviti. 1
26 3 15 slijepčević – ponajvećma dosad poznat kao vrstan dokumentarist – odlučio je ovu storiju evocirati u formi igranog, kratkog metra. 1
26 3 16 njegov je odabir teme, zapravo, samo nastavak osobnog mu pregnuća na „kulturi sjećanja“. 1
26 3 17 možda najzapaženiji dosadašnji takav mu film, svakako je bila srbenka (2018), film o pripremi kazališne predstave olivera frljića, a koja se bavi slučajem ubojstva zagrebačke obitelji zec. 1
26 3 18 file rouge između ovog filma i čovjeka, naravno, ubojstvo je iz niskih, „šovinističko-nacionalističkih“ (premda je primjerena i riječ: fašistoidnih) pobuda. 1
26 3 19 obično se kazuje kako narodi koji se ne znaju suočiti s ovakvim zločinima, počinjenim u njihovo ime – nemaju budućnost. 1
26 3 20 (ili se vrte kroz circulus vitiosus „loše beskonačnosti“, kako bi to spekulativno odredio hegel). 1
26 3 21 poduhvaćanje umjetničkog suočavanja s tim bolnim, neuralgičnim točkama, međutim, dokazuje da i u hrvatskoj imamo autore koji nastoje potaknuti mentalizaciju i empatiju. 1
26 3 22 no, kako je slijepčević filmski, dakle, umjetnički progovorio o istini? 1
26 3 23 može li se kroz njegov kratkometražni uradak zamijetiti univerzalna ideja o opstojećoj humanosti? 1
26 3 24 pozvaniji od mene govoriti o tomu, već su izrekli svoj sud. 1
26 3 25 siguran sam da ne postoji iole upućeniji filmofil u hrvatskoj i regiji koji nije saznanjen o nagradama što ih je čovjek koji nije mogao šutjeti polučio od najuglednijih europskih filmskih žirija. 1
26 3 26 no, kako stvari s time stoje u hrvatskoj? 1
26 3 27 zemlji koju je film reprezentirao? 1
26 3 28 može li se ona, zbiljski (wirklich) prepoznati u univerzalnosti poruke ovoga filma? 1
26 3 29 tema ovog napisa, dakle, nastoji stvar zahvatiti dublje od analize kulturartefakta, tj. uobičajene filmske kritike. 1
26 3 30 (za autora ovih redaka, to je i jedino smisleno.) 4
26 3 31 no, krenimo ipak od filmskih momenata cijelog ovog „slučaja“. 1
26 3 32 mutna, zatamnjena vizura pogleda na kupe u vlaku, otvara film. 1
26 3 33 pred nama se polako razotkriva njegov (naoko!) protagonist dragan (goran bogdan). 1
26 3 34 iz usnulosti, prene ga zaustavljanje vlaka. 1
26 3 35 svi suputnici iz njegovog kupea, naravno, bivaju uznemireniji nego inače. 1
26 3 36 jer… ratna su vremena. 1
26 3 37 fokusiranjem kamere na njihova lica, stvara se „strepnja“. 1
26 3 38 ponajvećma se to vidi kod mladića milana (silvio mumelaš) koji sjedi nasuprot. 1
26 3 39 no, uplašen je i djed s unučicom (dušan gojić, priska ugrina), a iz ostalih kupea, kao i izvana čuju se povici. 1
26 3 40 dolaze vojnici, zapravo soldateska koja legitimira putnike… 1
26 3 41 sve ovo uvod je u najvažniji dramatski moment filma. 1
26 3 42 slijepčević nas navodi pomisliti da će prestrašeni mladić bez dokumenata biti okidačem mogućeg nasilja. 1
26 3 43 no, umijećem narativnog preokreta, heroj filmske storije postat će čovjek kojeg do tog trenutka u filmu uopće nismo zamjećivali. 1
26 3 44 umirovljeni oficir jugoslavenske vojske tomo (dragan mićanović) odlučno će se suprotstaviti verbalnom nasilju što ga nad ostalim putnicima u kupeu vrši vojnik soldateske rs-a (alexi manenti). 1
26 3 45 iako bi po svim pravilima (ne-ljudske!) običajnosti i vojnim regulama, tomo trebao ostati pošteđen, vlak će nastaviti putovanje bez njega, a kamera se zakratko fokusira na mjesto na kojem je do dolaska ratnih zločinaca dotični mirno sjedio. 1
26 3 46 ostaje praznina… 1
26 3 47 kako tumačiti ovu „prazninu“? 1
26 3 48 ponajvećma, radi se o ispražnjenom prostoru (samo)svjesnog subjekta. 1
26 3 49 odnosno, o onome što je najčešće „prazno“. 1
26 3 50 jer, malo je ljudi koji doista čuvaju ljudsko dostojanstvo kada je ono ustrašeno, ili u ovome slučaju dovedeno pred ultimativnu nelagodu ugroženosti vlastite egzistencije. 1
26 3 51 ljudi radije šute o ugrozi koja se nadvija nad drugima, ako sami osjećaju da će šutnjom izbjeći tu ugrozu. 1
26 3 52 to je ultimativna „etička ograda“, koja nam najčešće zaprječuje samu etičnost. 1
26 3 53 kantovo „treba da“ (sollen) najčešće ustukne pred hrabrim djelovanjem kada ono u sebi uključuje rizik da se iz lagodne, moralizirajuće pozicije upusti u stvarnu djelatnost prakse dobre volje kao umnog htijenja. 1
26 3 54 čemu ovdje politizacija, odnosno filozofiranje? 4
26 3 55 upravo stoga što jedino uz samu „stvar mišljenja“ možemo doprijeti do poante čovjeka koji nije mogao šutjeti. 1
26 3 56 spoznaja egzistencijalne ugroze generira – strah. 1
26 3 57 jedino odlučno djelovanje iz načela suosjećanja s drugim, može poroditi – čovjeka. 1
26 3 58 o tome doista pripovijeda slijepčevićev, diljem europe nagrađivani film. 1
26 3 59 ima li ovaj čovjek iz naslova filma nacionalnost? 1
26 3 60 pripada li on pobjedničkoj strani u proteklome ratu? 1
26 3 61 konačno, je li njegov čin, tek akt ludila, ili se radi o nečem drugom? 1
26 3 62 kako se isti, uopće, uklapa u trijumfalne nacionalne narative s ovih prostora? 1
26 3 63 u hrvatskoj, nazovi „javnosti“, mnogi su društveno-mrežni komentari išli u diskreditaciju autorskog stava/ideje. 4
26 3 64 naime, kako može pripadnik zloglasne jna, tomo buzov biti predstavljen „herojem“? 4
26 3 65 i kako da tu u hr-filmu nema „lijepih naših“ junaka? 4
26 3 66 namah ovako izvučeni, stereotipi pravovjernog trijumfalističkog nacional-diskursa, govore o dubokoj traumi koju su po hr-bitak izazvala zbivanja proteklog rata. 1
26 3 67 jer… zna se tko je agresor, a tko žrtva… nemaj drugih priča o toj svetoj dogmi. 4
26 3 68 naravno, mi smo pobijedili, oni su poraženi. 4
26 3 69 a gdje je tu čovjek? 1
26 3 70 onaj koji govori parezijastički (foucault) istinu u lice nasilniku, pa makar ga to stajalo i vlastita života! 4
26 3 71 odavno je sahranjen u masovnu grobnicu neznanih, poniženih, pregaženih, ubijenih, mučenih iz benjaminova poimanja svjetske povijesti kao pobjede. 1
26 3 72 a mi ovdašnji, sada i ovom trenutku? 1
26 3 73 iako legitimno abolirani „pobjedom u ratu“, vrtimo se u „kulturi laži“, poodavno detektiranoj po dubravki ugrešić. 1
26 3 74 dotad tomo buzov (1940.-1993.), čovjek koji nije mogao šutjeti nebojše slijepčevića, nažalost, ostaje tek munchov bezglasni – krik. 1
27 1 1 za američkog glumca anthonyja perkinsa ne može se reći ili napisati kako je one movie wonder. 1
27 1 2 nastupio je perkins u sedamdesetak filmova i serija tijekom karijere koja je trajala gotovo četiri desetljeća. 1
28 1 3 ipak, za većinu ljubitelja filma prva asocijacija na perkinsa je interpretacija psihotičnog normana batesa u jednom od najboljih filmova (konkurencija je ovdje iznimno jaka) majstora napetosti alfreda hitchcocka. 1
28 1 4 perkins je jezivo uvjerljiv u ulozi čovjeka koji…vodi motel i neće dopustiti nikome remećenja odnosa između njega i pokojne majke. 1
28 1 5 “psiho” je, također, ostao poznat i zbog scene pod tušem – i danas ona izgleda šokantno iako je od premijere “psiha” prošlo nešto manje od 65 godina… 1
28 1 6 koja je poveznica između perkinsa i triler/horora “sakupljač duša”, filma koji je vrlo dobrim rezultatima na kino blagajnama i, većinom, kritičarskih pohvala postao film o kojem se govori? 1
28 1 7 prva je veza oz perkins – sin pokojnog anthonyja koji je prema vlastitom scenariju snimio film. 1
28 1 8 druga je poveznica šokantna i jeziva priča filma – baš kao i ona kada je o “psihu” riječ. 1
28 1 9 ne, ne – nije “sakupljač duša” novi “psiho” niti je u rangu spomenutog filma, ali je riječ o brutalnom filmu koji će mnoge gledatelje šokirati – baš kao što je scena pod tušem ili pronalazak mame bates šokiralo gledatelje davne 1960. godine… 1
28 1 10 nakon kratkog uvoda (koji je važan za film, ali tek tamo pred završetak otkriva se značaj uvodnih scena) upoznajemo intuitivnu i, na detalje osjetljivu agenticu fbi-ja lee harker. 1
28 1 11 harker postaje suradnica na slučaju serijskog ubojice koji je desetljećima neuhvatljiv za policiju i fbi. 1
28 1 12 meta ubojice poznatog pod nadimkom dugonogi su obitelji – na mjestima zločina istražitelji pronalaze šifrirane poruke s potpisom dugonogog. 1
28 1 13 no, istražitelji nikako ne mogu ući u trag dugonogom – jedan od najvažnijih razloga je činjenica kako (izuzetak su spomenute poruke) nema dokaza kako je dugonogi u trenucima ubojstava bio u domovima stradalih… 1
28 1 14 desetak milijuna dolara budžeta, film “sakupljač duša” svrstava u relativno male filmove kada je o novcu riječ – u prvom je vikendu prikazivanja u američkim kinima vratio uloženo i zaradio desetak milijuna dolara. 1
28 1 15 manji budžet redatelju i scenaristu uopće ne smeta – gledateljima koji većinom gledaju visokobudžetne blockbustere, “sakupljač duša” u trenucima će biti neobičan i drugačiji za gledanje međutim već od prvih minuta radnja i način na koji je film snimljen čvrsto će zgrabiti gledateljice i gledatelje i neće ih pustiti sve do završnih scena filma. 0
28 1 16 koristeći neugodnu glazbu te nagle i iznenadne rezove, skrivajući izgled dugonogog do, otprilike, polovice filma te poigravajući se s gledateljevim strpljenjem i percepcijom, perkins, unatoč brutalnim scenama zadržava gledateljevu pažnju i znatiželju. 0
28 1 17 brutalno, krvavo i šokantno, ali ipak….tjera na gledanje. 1
28 1 18 da, pomalo kontradiktorno, ali u slučaju “sakupljača duša” potpuno funkcionalno i očekivano. 1
28 1 19 gledatelj je suočen sa žestokim nasiljem (kakav drugačije film o serijskom ubojici može biti?), neizvjesnošću i nelagodom (o radnji filma sigurno će biti polemika i različitih razmišljanja – naravno, filmu se može prigovoriti nekoliko, ha, propusta), ali redatelj vrlo vješto plete priču i gledatelj će izdržati sve kako bi saznao istinu. 4
28 1 20 istinu o zločinima, istinu o ubojici (ili ubojicama), ali i istinu o agentici harker. 1
28 1 21 žrtve serijskog ubojice su članovi obitelji. 1
28 1 22 obitelj kao institucija i stup društva u krizi je posljednjih godina pa i desetljeća. 1
28 1 23 na zidovima ureda policijske stanice često se i vrlo napadno ističu uramljene fotografije bivšeg predsjednika clintona…koje poruke redatelj šalje? 4
28 1 24 tko je kriv za krizu obitelji? 1
28 1 25 zašto clinton? 1
28 1 26 takvi i slični detalji neke će gledatelje pozvati na raspravu dok neki u njima i neće vidjeti nešto pretjerano važno… 3
28 1 27 iako se “sakupljač duša” ne može nazvati kopijom nekog filma iz prošlosti, redateljevi uzori su vidljivi tijekom gledanja filma (“zodiac”, “kad jaganjci utihnu”, “sedam” čak i “psiho”). 1
28 1 28 glumačka ekipa je vrlo dobro odabrana – predvode je maika monroe i nicolas cage. 0
28 1 29 maika monroe vrlo dobro interpretira inteligentnu i pronicljivu agenticu harker. 0
28 1 30 koliko je dobra, ne dobra nego odlična, u poslu toliko je lee harker izgubljena u privatnom životu i komunikaciji izvan ureda. 1
28 1 31 kako minute filma odmiču postaje sve jasnije zašto je agentica harker izgubljena u svijetu koji ne pripada istragama i zločinima. 1
28 1 32 od nicolasa cagea doživjeli smo svašta u njegovoj glumačkoj karijeri, ali u ovakvom izdanju glumca još vidjeli nismo. 3
28 1 33 nekima će nastup cagea u “sakupljaču duša” biti loš, nekom dobar, ali vjerojatno neće biti gledatelja koji će osporiti kako je cage jezivo uvjerljiv i manijakalan u ulozi dugonogog. 3
28 1 34 dakle, ispunio je očekivanja s obzirom na priču i ambicije filma.. 0
28 1 35 “sakupljač duša” je jezivi, krvavi horor/triler koji nema milosti prema žrtvama ubojice, ali milost ne daje niti gledateljima i gledateljicama. 1
28 1 36 nervozan, tjeskoban i duboko mračan film koji ne nudi grama optimizma, ali, bez obzira na sve navedeno, gledatelj neće odustati. 1
28 1 37 znatiželja za otkrivanjem istine je prejaka ne samo u životu nego i kada je o filmu riječ. 1
28 1 38 jedan od takvih filmova je i “sakupljač duša”…. 1
28 2 1 "distribucijska i producentska kuća neon odradila je gerilsku marketinšku kampanju za film ""sakupljač duša"" s trailerom koji je uznemirujuć, a pri tome nije dao nikakve naznake o sadržaju, što je zapravo bio dobar potez." 1
28 2 2 glorificirala se dijabolična uloga nicolasa cagea u neprepoznatljivom izdanju. 1
28 2 3 uskoro su se pojavili i napisi u tisku kako je riječ o najstrašnijem hororu ove godine ili čak desetljeća i sl. 1
28 2 4 "problem je u tome što je ""sakupljač duša"" više sjajan, a manje strašan film." 3
28 2 5 dobio se krivi dojam. 3
28 2 6 marketinška kampanja je u kina privukla publiku zainteresiranu da vide što je tu tako strašno. 1
28 2 7 a u usporedbi s grozomornim, sadističkim slasher hororima gdje se nižu mesarska ubojstva eksplicitnih prizora bez nekog opipljivog smisla, ovo malo majstorsko djelo, u degutantnosti egzekucija njima jednostavno ne može konkurirati. 3
28 2 8 riječ je o pametnom uratku jezovitog ugođaja koji bi, da nema natprirodnih elemenata bio sjajni psihološki triler. 3
28 2 9 s druge strane, promotivna kampanja je natjerala veliki broj gledatelja u kina pa je gledajući iz te pozicije gerilska kampanja urodila plodom. 3
28 2 10 film je po svom originalnom scenariju režirao osgood perkins, čovjek zavidnog pedigrea. 1
28 2 11 "naime otac mu je slavni anthony perkins (""psycho""), a majka glumica i fotografkinja berry berenson." 1
28 2 12 nesretno je skončala kada se 11. 9. 2001. vraćala s odmora iz massatchusettsa u los angeles i to baš onim avionom koji se namjerno zaletio u sjeverni toranj world trade centera u new york cityju. 1
28 2 13 i to nije sve. 1
28 2 14 "osgoodova teta marisa berenson je glumila u takvim klasicima poput viscontijeve ""smrti u veneciji"", fosseova ""cabareta"" i kubrickova ""barry lyndona""." 1
28 2 15 "lista njegovih slavnih rođaka se doima beskrajnom, od modnih dizajnerica pa do znanstvenika, no još samo valja spomenuti njegova brata elvisa osgooda, jer je pod pseudonimom zilgi napisao izvornu glazbu za ""sakupljača duša""." 1
28 2 16 junakinja filma je fbi agentica koja posjeduje ekstrasenzorne sposobnosti te je zbog toga angažirana za bizarni slučaj istrage o seriji ubojstava. 1
28 2 17 shema je uvijek ista; u obiteljskim kućama otac brutalno ubije svoju obitelj, a nakon toga izvrši samoubojstvo. 1
28 2 18 i premda nema dokaza da je netko fizički bio u blizini, na prizorištu ubojstava agenti nalaze šifrirane poruke osobe koja sebe naziva longlegs. 1
28 2 19 perkinsov scenarij naizgled vrvi klišejima. 3
28 2 20 tu imamo s*ebanu agenticu ekstrasensa, skeptične kolege, opterećujuće repove iz prošlosti, ponavljanje sheme i motiva s tri šestice, sotonizam, ekstravagantnog negativca, brutalna ubojstva u krugu obitelji itd., ali su ti klišeji tako dobro posloženi da rezultiraju uzbudljivom, napetom i najzad originalnom filmskom tvorevinom. 3
28 2 21 režijski i snimateljski film je briljantan. 0
28 2 22 dio kadrova je snimljen iz donjeg rakursa što pridonosi klaustrofobičnom ugođaju. 1
28 2 23 eksterijeri su pusti, bez ljudi, u magli i tami s protagonistima koji kao da su sami na svijetu. 1
28 2 24 "vremenom radnje smještenom u devedesete godine prošlog stoljeća, perkins ukazuje na svoje filmske reference, a to su demmeov ""kad jaganjci utihnu"" i fincherov ""sedam""." 1
28 2 25 "i zaista, ""sakupljač duša"" s navedenim djelima ima zajedničkih dodirnih točaka, prvenstveno zbog karizmatičnog i fatalističkog odnosa istražitelja i ubojice, no perkins u tu shemu uvodi nadnaravni element." 1
28 2 26 to mi se čini kao najslabija karika filma, posebno zato jer je pojam sotone već otprije zadan kao ultimativno zlo, a za tim nije bilo potrebe, jer je lik lutkara u izvedbi nicolasa cagea dovoljno dijaboličan i ledi krv u žilama, premda su mu perkins, a naravno i cage, paradoksalno dodali i komični element. 2
28 2 27 također problem predstavlja i lik agentice s ekstrasenzornim moćima. 2
28 2 28 naime ona je zbog njih i angažirana u istrazi, ali se ta njezina sposobnost kako teče radnja više ne spominje i na kraju postaje potpuno nevažna. 2
28 2 29 šteta, jer je u toj činjenici bilo dosta potencijala. 2
28 2 30 no vrline filma svakako pretežu nad njegovim manama. 3
28 2 31 perkins se u plašenju i šokiranju gledatelja ne koristi jeftinim trikovima, poput onih starih fora s prozorima i ogledalima. 1
28 2 32 osim same zastrašujuće fabule, tome pridonose dizajn zvuka, subliminalni zvukovi i poruke koje ne čujemo, ali nam djeluju na podsvijest pa o svemu razmišljamo dugo vremena nakon što smo napustili kino dvoranu. 1
28 2 33 tu je i sugestibilna glazba koja vas potrese poput struje. 1
28 2 34 glumačke role su besprijekorne, uz već spomenutog nicolasa cagea, briljira i kiernan shipka u maloj, ali važnoj ulozi. 0
28 2 35 maika monroe je kao glavni protagonist agentice fbi-ja iznijela film na svojim plećima, ali joj je usfalilo malo živosti, no valjda je tako trebalo biti. 3
28 2 36 valja spomenuti i još jedan aspekt ovog vrlo dobrog filma: rock'n'roll, točnije rečeno glam rock. 0
28 2 37 naime film započinje citatom, ne biblijskim ili filozofskim, nego ni manje ni više nego citatom autora marca bolana, gitariste i pjevača grupe t.rex. 1
28 2 38 u biti t.rex i nisu bili demokratska grupa, nego marc bolan i prateći glazbenici. 1
28 2 39 "citat je iz slavne hedonističke pjesme ""get it on"" iz 1971. godine." 1
28 2 40 nakon citata slijedi najavna špica. 1
28 2 41 "opet je riječ o t.rexima i pjesmi ""jewel"" s nastupnog albuma grupe." 1
28 2 42 također u lutkarskom ateljeu glavnog negativca se na zidu jasno vidi plakat s likom marca bolana. 1
28 2 43 "a i odjavna špica je ozvučena s ""get it on""." 1
28 2 44 otkud kod perkinsa takva opsesija t.rexima? 1
28 2 45 tijekom pisanja scenarija je stalno slušao grupu, a prilikom telefonskog razgovora s nicolasom cageom mu je to napomenuo. 1
28 2 46 "cage se iznenadio, jer je svog sina dan prije učio svirati gitaru svirajući bizarni solo pjesme ""cosmic dancer"", pogađate t.rexa." 1
28 2 47 ta čudna podudarnost je perkinsa motivirala da t.rexe ubaci kao lajtmotiv svog filma. 1
28 2 48 "nadalje, kostimografija i blijeda šminka cageova lika sugerira da je njegov protagonist možda bio glam rock glazbenik koji se zbog neuspjeha glazbene karijere okrenuo sotoni, što je čest motiv u mitologiji rock glazbe, posebno kod starih blues majstora poput roberta johnsona i njegove mitske pjesme ""crossroads""." 1
28 2 49 "bijela boja premazana preko lica cageova lika je izravna referenca na boba dylana i njegovu sablasno bijelu maskaru kakvu je nanosio na lice tijekom njegove slavne ""rolling thunder"" turneje iz sredine sedamdesetih." 1
28 2 50 opsesija bijelom maskarom i glam rockom tu ne prestaje. 1
28 2 51 "naime u agentičinoj kući na zidu je zalijepljen plakat lou reeda s njegovog albuma ""transformer"" gdje se jasno vidi reedovo bijelo našminkano lice." 1
28 2 52 "ako vam sve gore navedeno, uz taj ""poseban"" misleading (krivo navođenje, op.u.) trailer filma nije dovoljno da film odete pogledati, onda je za vas samo ljetna no brainer (pitka, op.u.) komedija ili crtić." 4
28 3 1 psihološki horor-triler sakupljač duša je film u kojem je gotovo svaki kadar prava noćna mora. 1
28 3 2 redatelj osgood perkins kreirao je zlokoban, atmosferičan i mračan film koji naprosto hipnotizira gledatelje. 1
28 3 3 glavne uloge, u ovom filmu koji će dugo ostati u vašim mislima, tumače izvanredna maika monroe te nicolas cage, u izdanju u kakvom ga još niste vidjeli. 0
28 3 4 film sakupljač duša (longlegs, 2024.) jedan je od filmova o kojem se u posljednje vrijeme najviše priča. 1
28 3 5 iza njega stoji scenarist i redatelj osgood perkins. 1
28 3 6 vjerojatno već i ptice na grani znaju da je on sin legendarnog glumca anthonyja perkinsa (preminuo 1992,), koji je širokoj filmskoj publici najpoznatiji po ulozi normana batesa u svevremenskom klasiku slavnog redatelja alfreda hitchcocka psiho (psycho, 1960.). 1
28 3 7 osgood perkins svoju filmsku karijeru započeo je kao glumac i to u ulozi mladog normana batesa u filmu psiho ii (psycho ii, 1983.). 1
28 3 8 do sada je naredao dvadesetak uloga a mogli smo ga vidjeti i u filmovima zvjezdane staze (star trek, 2009.) i nikako (nope, 2022.). 1
28 3 9 kao scenarist i redatelj debitirao je filmom february (2015.) a često se hvali njegov film marica i ivica (gretel & hansel, 2020.). 1
28 3 10 sakupljač duša njegov je četrti igrani film (a treći koji je snimio po vlastitom scenariju). 1
28 3 11 harker se počinje baviti slučajem i stvari se napokon pomaknu s mjesta. 1
28 3 12 uskoro otkrije i obrasce unutar ovih ubojstava koje njezin šef, agent carter (blair underwood) i ostatak tima nikada nisu primijetili. 1
28 3 13 no, ovaj slučaj vuče ju sve dublje i dublje, u doslovni i figurativni pakao iz kojeg mora pobjeći prije nego što se krvoproliće ponovno dogodi. 1
28 3 14 film sakupljač duša snimljen je za manje od 10 milijuna dolara te pripada redu tzv. low-budget filmova. 1
28 3 15 no, u nepuna dva tjedna na kino blagajnama zaradio je gotovo 50 milijuna dolara. 1
28 3 16 razloga za to je puno a jedan od glavnih je jedinstvena filmska naracija redatelj osgooda perkinsa. 1
28 3 17 ta njegova naracija vidljiva je već na samom početku filma – pratimo flashback uokviren kao da gledate nečiji kućni film kroz projektor u obiteljskoj sobi. 1
28 3 18 automobil se zaustavlja, iz zabačene kuće izlazi mlada djevojčica. 1
28 3 19 perkins odmah kreće s poigravanjem s perspektivom. 1
28 3 20 tim poigravanjem naprosto ‘zaključava’ gledatelja u taj okvir ali mu i daje pogled na susret koji će utjecati na sve što dalje u filmu slijedi. 1
28 3 21 također, on se vizualno često koristi naglim i neočekivanim rezovima a sve to začinio je prilično neugodnom glazbom. 1
28 3 22 njegov film na trenutke poprima i obrise art filma te eksperimentalnog filma. 1
28 3 23 ti obrisi ne odbijaju gledatelja već ga dodatno privlače za nastavak gledanja. 1
28 3 24 simbolizam kao alat za strah 1
28 3 25 perkinsov film nigdje ne žuri što je opet samo pojačava njegovu kreaciju zlokobnog, atmosferičnog i mračnog film koji naprosto hipnotizira gledatelje. 1
28 3 26 dodatno, dio perkinsove inspiracije za film nedvojbeno se krije i u stvarnom događaju o serijskom ubojici u sad, zvanom zodiac, koji je već spomenuti redatelj fincher ekranizirao u istoimenom filmu 2007. godine. 1
28 3 27 perkins je inače kao redatelj poznat po vizualno bogatim hororima punim simbolike. 1
28 3 28 od toga nije odustao niti u sakupljaču duša. 1
28 3 29 u njemu se dosta bavi sotonističkom simbolikom, koje su savršeni za vrijeme i okruženje u kojem se film dešava. 1
28 3 30 tu simboliku on vješto koristi i upotrebljava ju kao svojevrsnu ‘nevidljivu’ alatku za strah. 0
28 3 31 jeza pri tome dobiva novu i jaču dimenziju ali ne odbojnu, nego izrazito privlačnu i ispunjenu novom misterijom koja plijeni pažnju gledatelja. 0
28 3 32 velika vrijednost i privlačnost ovog filma leži i u odličnoj glumačkoj postavi. 0
28 3 33 maika monroe (to dolazi/it follows, 2014., villains, 2019.) je izvanredna kao inteligentna, darovita i pronicljiva fbi agentica lee harker. 0
28 3 34 njezin lik nije jednodimenzionalan već prilično slojevit. 0
28 3 35 u svom privatnom životu prilično je ‘izgubljena’ dok je na poslu vrlo posvećena i fokusirana na to što radi. 1
28 3 36 također, lik harper ima jedan sloj ‘misterije’ koji je monroe odlično interpretirala. 0
28 3 37 jasno je vidljiva i karakterizacija lika koji je zapravo prilično izgubljen u realnom svijetu i događajima kojima je sudionik. 0
28 3 38 o nicolasu cageu u ulozi dugonogog ne treba puno trošiti riječi. 1
28 3 39 prije svega, redateljski pristup perkinsa od samog početka filma učinio ga je jezovitim. 0
28 3 40 glumačko izdanje koje je pružio u ovom filmu još niste vidjeli. 0
28 3 41 ekipa iza kamere se pobrinula da mu izgled bude malo neobičan a on za sve ostalo. 0
28 3 42 nevjerojatno je uvjerljiv i gotovo manijakalan u interpretaciji dugonogog. 0
28 3 43 ovo je jedna od uloga koja će se često spominjati vezano za njegovu karijeru. 0
28 3 44 ono što je još važnije, potpuno je jasno da se cage vratio na stare staze slave. 1
28 3 45 vrlo dobru ulogu pružio je i svojevremeno vrlo popularni blair underwood (deep impact/ žestoki udar, 1998., ratna pravila/ rules of engagement, 2000.) kao i alicia witt (dina/dune, 1984.), koja je sjajna u ulozi majke lika koji maika monroe. 0
28 3 46 za mnoge će film scenarista i redatelja osgooda perkinsa izgledati kao film koji je izvučen ravno iz pakla koji prikazuje pravo, istinsko zlo poput primjerice filma noć vještica (halloween,1978.) majstora horor filmova johna carpentera. 1
28 3 47 nasilje koje nam on prezentira je šokantno ali i realno, jer se svake sekunde može desiti u našoj okolini. 1
28 3 48 sakupljač duša je film koji će vam dugo ostati u mislima. 0
28 3 49 svaki njegov kadar je prava noćna mora koja nikoga ne štedi… a, to je naprosto predivno! 0
28 4 1 reakcije publike i kritičara koje obećavaju strašan i uznemirujuć film 1
28 4 2 od početka godine (o čemu smo već pisali) objavljivani su naoko nepovezani i veoma uznemirujući teaser traileri, kriptične poruke, šest plakata i sada, dva mjeseca prije izlaska filma – sakupljač duša je prikazan za kritičare i odabranu publiku. 1
28 4 3 s obzirom na marketing, od nadolazećeg filma scenarista i redatelja oza perkinsa očekuje se da ispuni očekivanja koja su prilično velika na polju horora. 1
28 4 4 ako je suditi prema prvim reakcijama onih prisutnih na projekciji, longlegs je horor kojeg ove godine svi ljubitelji žanra trebaju pogledati. 0
28 4 5 većina ga hvali kao jedno veoma uznemirujuće ostvarenje uz sjajne glumačke izvedbe, te da podsjeća na klasik kad jaganjci utihnu (1991.). 1
28 4 6 “pripremite se svi jer ‘longlegs‘ je prava stvar. apsolutno neugodan, ima osjećaj ukletosti zbog kojeg sam se bojala ući u svoju mračnu hotelsku sobu. maika monroe je zapanjujuća, a cage uznemirujući. ovo je osgood perkins u top formi. čini se da imamo modernog ‘kad jaganjci utihnu’.” 0
28 4 7 “imao sam sreće da pogledam #longlegs, i bez pretjerivanja: to bi mogao biti najbolji horor film ’24. oz perkins mi se stvarno može uvući pod kožu; ovo je njegovo remek djelo. monroe daje nevjerojatno jedinstvenu glavnu izvedbu, a cage? noćna mora. možda najstrašnijih prvih 10 minuta ikada.” 0
28 4 8 “longlegs (2024): je**mti sve. oz perkins osmislio je nevjerojatno sumoran i đavolski triler o istrazi. toliko je nasilno zao. film koji ostaje u vašim mislima, pod kožom i u dubini vašeg želuca dugo nakon što završi. perkinsov najbolji (do sada).” 0
28 4 9 “već prilično samouvjereno nazivam #longlegs svojim omiljenim filmom oza perkinsa. ti teaseri ga dobro prodaju. misterija/neriješeni slučaj serijskog ubojice divlje je fascinantan i jako uznemirujuć. bez spojlera, naravno, ali kakav je zapravo? nikad nisam vidjela nešto slično. sklona sam biti preopsjednuta detaljima priče, pa su mi ostala neka pitanja… ali, koliko god scenarij bio uvrnut, nekako mi se sviđa što ne mogu prestati razmišljati o tome? doista je jedinstven, ali me podsjeća na ‘zlu kob’ – veliki kompliment s obzirom da mi je to osobni favorit.” 0
28 4 10 “#longlegs stvara napetost i ne popušta, uz jezivu upotrebu boja za pojačavanje straha. maika monroe daje izvedbu boli dok manijakalna gluma nicholasa cagea izaziva nepopustljivu nelagodu.“ 0
28 4 11 “#longlegs nije bio ništa što sam mogla predvidjeti. neugodan je i uznemirujuć, publici nikad ne daje predaha. maika monroe i nic cage imaju izvanredne izvedbe, ali alicia witt krade šou. osgood perkins nikad ne promašuje i mogu obećati da na ovo niste spremni.” 0
28 4 12 sakupljača duša napisao je i režirao oz perkins, poznat po vizualno bogatim hororima punim simbolike poput february (2015.) i marica i ivica (2020.). 1
28 4 13 njegova povijest sa žanrom horora na velikom platnu seže sve do 1983. kad je utjelovio mladog normana batesa za film psiho 2, dok odraslog batesa glumi njegov otac anthony perkins. 1
28 4 14 maika monroe iz to dolazi (2014.) glumi u sakupljač duša uz nicolas cagea (renfield, 2023.), aliciu witt (dina, 1984.) i blaira underwooda (žestoki udar, 1998.). 1
28 4 15 priča koju je perkins osmislio za film sakupljač duša nazvana je “u duhu klasičnih holivudskih psiholoških trilera“, dok je nicolas cage koji također producira film, u razgovoru s legendarnim redateljem johnom carpenterom rekao kako se u filmu radi o “liku koji čuje glasove. to je poput opsjednutog geppetta koji izrađuje lutke.” 1
28 4 16 u misterioznom horor trileru sakupljač duša, maika monroe glumi “agenticu fbi-a lee harker kojoj je dodijeljen neriješeni slučaj serijskog ubojice (nicolas cage) koji poprima neočekivane zaokrete, otkrivajući dokaze okultnog. harker otkriva osobnu vezu s ubojicom i mora ga zaustaviti prije nego ponovno napadne.” 1
29 1 1 s obzirom na to da odavno dobili titulu najboljeg čovjekovog prijatelja nije čudno što su postali glavni ili sporedni protagonisti ogromnog broja filmova. 1
29 1 2 pogađate, riječ je o psima – većina filmova o četveronožnim pratiteljima ljudskih života u fokusu imaju nevjerojatno privrženost i vjernost pasa prema ljudima. 1
29 1 3 žanrovski, većinom je riječ o komedijama i dramama (neke su drame inspirirane stvarnim pričama – “hachiko” je vjerojatno najpoznatiji film o psu temeljen na stvarnim događajima), ali ima i horora te kombinacija žanrova poput “bijelog psa” samuela fullera u kojem je priča o psu zapravo metafora za…rasizam. 1
29 1 4 “pušteni s lanca” jedan je od ovogodišnjih filmova u kojima su glavni protagonisti psi, ali, iako žanrovski pripada komediji, riječ je o drugačijem psećem filmu. 1
29 1 5 film o psima koji, zbog sadržaja i humora, nije namijenjen djeci čak i mlađim tinejdžerima…zapravo, vjerojatno postoje i stariji gledatelji kojima će sve ono što se može vidjeti u filmu biti…previše. 3
29 1 6 početak filma upoznaje nas s psićem koji se odaziva na ime reggie. 1
29 1 7 reggie živi s vječito napušenim vlasnikom dougom i, iz njegove perspektive, život je lijep. 1
29 1 8 reggie je uvjeren kako je gazdin ljubimac s kojim se doug redovito igra – istina je malo drugačija. 1
29 1 9 doug se želi riješiti reggieja – pas je smetnja redovitim dougovim aktivnostima (masturbiranje i drogiranje). 1
29 1 10 međutim, reggie uvijek pronađe put do kuće…sve do dana kada doug odvede psića daleko, predaleko od kuće. 1
29 1 11 reggie postaje lutalica, ali upoznaje nove, pseće prijatelje – bug, maggie i hunter upoznaju reggieja sa životom na ulici. 1
29 1 12 uskoro četvorka kreće u osvetnički pohod – reggie se silno želi osvetiti vlasniku koji mu je okrenuo leđa i, uz pomoć novih prijatelja, reggie se vraća kući… 1
29 1 13 gledatelji koji od filma očekuju rutinsku pseću komediju ostat će iznenađeni (možda i šokirani) već nakon nekoliko minuta filma. 1
29 1 14 od uvodnih scena ekipa filma bombardira gledatelja s nekorektnim (u svakom smislu), bezobraznim, žestokim, ali u trenucima pretjerano i bespotrebno vulgarnim humorom. 2
29 1 15 reggie i njegova ekipa psuju, međusobno se vrijeđaju, drogiraju se….izvode vratolomije kakve još nisu viđene u sličnim projektima. 1
29 1 16 u vrijeme filmova (točnije komedija) u kojima se, često, vodi previše računa o korektnosti koja ograničava kreativnost (i)li ideje filmaša “pušteni s lanca” su iznenađujuće drzak i bezobrazan projekt u kojem redatelja josha greenbauma nije briga za korektnost bilo kakve vrste niti ulagivanje gledateljima. 3
29 1 17 “uzmi ili ostavi.” – kao da poručuje ekipa filma. 4
29 1 18 sredine nema. 4
29 1 19 ipak, koliko god je nekorektan i, u trenucima, provokativan te, na neki način, osvježenje u moru komedija koje su manje-više slične, toliko je problem filma pretjerivanje koje postaje zamorno, odvlači pažnju s glavne ideje filma i (pre)često se ponavlja. 3
29 1 20 teško se oteti dojmu kako je redatelj pretjerao s trenucima kada inspiraciju za humor pronalazi u tjelesnim izlučevinama pasa. 2
29 1 21 neke su scene doista nevjerojatne – jedna od njih je kada hunter (jedan od članova reggiejeve bande osvetnika) pokušava ključeve od ćelije u koju su psi zaključani dohvatiti…penisom. 2
29 1 22 da, dobro ste pročitali – penisom. 2
29 1 23 bez obzira na silnu nekorektnost i različite vrste humora redatelj nije promašio poantu filma odnosno psećeg postojanja. 3
29 1 24 psi su beskrajno odani vlasniku ili vlasnici – u njima (dakle, mnogima od nas) vide sve što im je potrebno u životu i imaju neograničeno povjerenje. 1
29 1 25 vraćaju se vlasniku uvijek i bez zadrške. 1
29 1 26 s druge strane ljudi (vlasnici, ali i oni koji pse nemaju) znaju biti okrutni prema psima. 1
29 1 27 novost koju gledamo u filmu je pseća osveta koja je brutalna i nemilosrdna. 1
29 1 28 glumci koji su posudili glasove psima koje gledamo u filmu vrlo dobro su pogođeni s obzirom na fizionomiju i karakter pasa. 0
29 1 29 glasove koje slušamo tijekom iskričavih i žestokih verbalnih psećih dijaloga pripadaju, između ostalih, jamieju foxxu, willu ferrellu, isli fisher, sofiji vergari, rendallu parku… 1
29 1 30 bezobrazan i vulgaran, sklon pretjerivanju istovremeno i film koji prilično dobro detektira odnos čovjeka i psa – kratki je zaključak nakon gledanja pustolovine reggieja i prijatelja. 3
29 1 31 film o psima koji se zbog nevjerojatnih scena i žestokih verbalnih okršaja nikako ne preporuča najmlađim i nešto starijim gledateljima natopljen je nekorektnim humorom, ali je ponekad sklon pretjerivanju koje je glavna mana filma. 3
29 1 32 ipak, i takav je vrijedan gledanja jer neke trenutke filma teško je riječima opisati… 3
29 2 1 ‘pušteni s lanca’ je film za sve ljubitelje pasa i u prvom redu – odlične komedije. 0
29 2 2 ali ovi psići nisu kao oni koje ste ranije imali prilike vidjeti na filmu. 1
29 2 3 kad reggieja, naivnog, nemilosrdno optimističnog border terijera, napusti na opakim gradskim ulicama njegov nevaljali vlasnik doug, reggie je siguran da ga njegov voljeni vlasnik nikada ne bi ostavio namjerno. 1
29 2 4 ali jednom kada se reggie spoji s bostonskim terijerom koji puno priča i psuje bugom, lutalicom koji voli svoju slobodu i vjeruje da su vlasnici za naivčine, reggie konačno shvaća da je bio u toksičnoj vezi i počinje doživljavati douga kao bezosjećajnog ljigavca kakav je. 1
29 2 5 odlučni u potrazi za osvetom, reggie, bug i bugovi prijatelji — maggie, pametna australska ovčarka koju je njen vlasnik zanemario zbog novog psića, i hunter, tjeskobna njemačka doga koja je pod stresom zbog svog posla kao životinja za emocionalnu potporu—zajedno kuju plan i upuste se u epsku avanturu kako bi pomogli reggieju da pronađe put kući… i natjera douga da plati odgrizajući stvar koji voli najviše. 1
29 2 6 a to nešto nije njegovo stopalo. 4
29 2 7 na prvi pogled, pušteni s lanca (strays) je film koji ste vidjeli već toliko puta. 3
29 2 8 simpatični pas izgubi vlasnika, pa prolazi kroz nevjerojatnu avanturu kako bi mu se vratio… no, ovaj film nema nimalo te pretjerane slatkoće već je prava, prosta komedija koja će svima dati malo drukčiji i zabavniji pogled na čovjekovog najboljeg prijatelja. 0
29 2 9 u stilu filmova put kući: nevjerojatno putovanje (homeward bound: the incredible journey, 1993.), o mačkama i psima (cats & dogs, 2001.) i tajni život ljubimaca (the secret life of pets, 2016.), pušteni s lanca ovog ljeta donosi mnoštvo simpatičnih njuški koje pričaju na velike ekrane, ali s jednom malom razlikom a ona je da ovo definitivno nije film za najmlađe, te je sadržajem bliža komedijama ted (2012.), sausage party (2016.) i dobri dečki (good boys, 2019.). 1
29 2 10 film o životinjama koje pričaju pušteni s lanca je konceptom najoriginalnija komedija koja je izašla u zadnje vrijeme, te obećava puno zločestog humora, urnebesnu radnju a osim toga, ekipa koja stoji iza filma i glumačka postava koja daje glas četveronožnim čupavcima je još nešto što samo dodaje dodatan šarm i (ne)ozbiljnost pristupa ovom filmu. 0
29 2 11 ljetni termin izlaska filma uvijek znači da studio ima hit u rukama, a za ovaj su zaslužni redatelj josh greenbaum i scenarist dan perrault. 1
29 2 12 greenbaum je najpoznatiji po originalnim komedijama barb i star na putu za vista del mar (barb and star go to vista del mar, 2021.) i neki novi imigranti (fresh off the boat, 2015.), dok je perrault napisao hit satirične serije american vandal (2017.) i players (2022.), čiju je satiru definitivno ovdje i prenio – film o životinjama koje pričaju, ali s prostim preokretom. 1
29 2 13 phil lord i chris miller su velika imena u svijetu komedije te su zaslužni za serijal jump street, hit seriju kako sam upoznao vašu majku (how i met your mother, 2005.) i animirane spider-svijet filmove od kojih je prvi osvojio oscara, a njegov nastavak je ovog lipnja bio ogroman kino hit (i. lord i miller ovdje služe kao producenti, te sa svim kreatorima filma uključenim u projekt, pušteni s lanca obećaje inteligentnu i urnebesnu komediju sa srcem, te će navesti svakoga da razmisli dva puta prije nego se bude loše ponašao prema životinjama. 1
29 2 14 šarmantan čopor lutalica predvodi reggie kojem je dao glas jedan od najboljih komičara generacije, will ferrell (dani slave, 2003., barbie, 2023.), dok brbljavom bugu glas posuđuje oskarovac jamie foxx (ray, 2004., odbjegli django, 2012.). 1
29 2 15 najpametnijem članu reggiejeve ekipe, australskoj ovčarki maggie glas daje komičarka isla fisher (djeveruše pod gasom, 2012., ti loviš, 2018.) dok je tjeskobnoj dogi hunteru glas posudio randall park (always be my maybe, 2019., wandavision, 2021.). 1
29 2 16 u filmu jednu neobičnu ulogu ima i dennis quaid, čije je prisustvo ovdje odličan dodatak jer je i sam snimio jedne od najpopularnijih filmova o psima koji pričaju, smisao života jednog psa (a dog’s purpose, 2017.) i njegov nastavak putovanje jednog psa (a dog’s journey, 2019.) te je sama njegova pojava odlična satira na tu temu. 0
29 2 17 douga, najgoreg vlasnika na svijetu glumi komičar will forte (posljednji čovjek na zemlji, 2015., macgruber, 2010.) kojeg tijekom trajanja cijelog filma želite vidjeti da dobije što zaslužuje. 1
29 2 18 a hoće li i na koji način iskusiti reggiejevu osvetu, saznajte ovog kolovoza u kinima. 1
30 1 1 godina je 1992. 1
30 1 2 patolog fero vraća se kući – nakon razvoda dolazi na rab, otok na kojem je proveo djetinjstvo i dio mladosti. 1
30 1 3 fero je, čini se, u potrazi za mirnijom sredinom na kojoj bi preživio rane zadobivene događajima u privatnom životu. 1
30 1 4 no, mir na rabu neće pronaći – ubrzo nakon dolaska na otok patolog postaje pomoćnik lokalnom inspektoru mungosu koji istražuje ubojstvo lokalne transrodne prostitutke marillene (žrtva je rumunjka koja je tko-zna-kojim putevima stigla na rab). 1
30 1 5 početak istrage pokazuje kako je žrtva zaražena spolnom bolešću od koje se liječilo više muškaraca s otoka. 1
30 1 6 oni postaju osumnjičeni u istrazi koja će donijeti iznenađujuća otkrića…. 1
30 1 7 prethodne rečenice zaplet su filma inspiriranog istoimenim književnim predloškom zorana ferića. 1
30 1 8 kao redatelj potpisan je goran kulenović koji je najveće uspjehe postigao stvarajući televizijske serije (“bitange i princeze”, “crno-bijeli svijet”) – posljednji film redatelja kulenovića dogodio se prije petnaestak godina (“pjevajte nešto ljubavno”). 1
30 1 9 s obzirom na radnju i teme koje spominje “smrt djevojčice sa žigicama” najzahtjevniji je projekt dosadašnje redateljeve karijere. 1
30 1 10 naslovnice hrabro najavljuju (ili su najavljivale) “smrt djevojčice sa žigicama” kao domaći twin peaks i uspoređuju ugođaj filma sa ostvarenjima davida lyncha. 1
30 1 11 hrabro i tek manjim dijelom usporedivo (zapravo, opterećivati domaći film i redatelja s lynchom je nezahvalno, ali…). 4
30 1 12 u redu, u filmu postoji ubojstvo ima i nešto nadnaravnih detalja uz dodatak humora, ali mjesto, protagonisti i spomenuti humor možda ipak više podsjeća na neke druge slavne redatelje. 1
30 1 13 malomišćansko okruženje, lokalni redikuli i, posebno, humor (crn, sarkastičan – rijetko viđen u domaćim filmovima) glavni su aduti filma. 0
30 1 14 redatelj se vrlo dobro snalazi u kreiranju duhovitih trenutaka – humor je nekorektan i žestok, likovi se časte, ponekad, bizarnim riječima. 0
30 1 15 drsko i bez kočnica. 0
30 1 16 da, redatelj se prilično dobro snalazi kada je o humoru riječ što i nije (pre)veliko iznenađenje s obzirom na dosadašnju karijeru u kojoj je kreirao humoristične serije. 0
30 1 17 no, humor u serijama gorana kulenovića je blagi povjetarac, kamilica u odnosu na onaj u filmu “smrt djevojčice sa žigicama” trilersko-dramski dio filma bitno je slabiji od humora. 2
30 1 18 ubojstvo na otoku otključava tajne lokalnih mještana, ali teško se oteti dojmu kako je priča filma otišla pretjerano u širinu. 3
30 1 19 upravo zbog velikih ambicija neki su događaji u filmu siromašnije objašnjeni (kao da je iz knjige istrgnuto nekoliko stranica). 2
30 1 20 sama istraga, potraga za ubojicom solidno funkcionira, ali radnja se, ponekad, vraća u prošlost kako bi objasnio odnose između likova te otvara teme koje su tek površno okrznute (homofobija, eutanazija…). 3
30 1 21 vjerojatno najbizarnija scena filma je istjerivanje demona (egzorcizam obavlja lokalni svećenik uz pomoć kolega iz inozemstva). 2
30 1 22 inspektor mungos pokušat će saznati ime ubojice od osobe koju je zaposjeo vrag (??!!). 4
30 1 23 međutim, ime neće saznati, ali će se tijekom egzorcizma javiti jovo kapičić (!!!) važan igrač totalitarnog komunističkog sustava bivše jugoslavije. 4
30 1 24 detalji filma imaju određenu simboliku – završetak filma je kompromis koji patolog fero mora donijeti. 1
30 1 25 ponekad mir nije na mjestu gdje smo rođeni, mjestu prošlosti već od takvog životnog okruženja treba…pobjeći… 1
30 1 26 glumačku ekipu predvode goran navojec (rutinska interpretacija inspektora mungosa), solidni goran grabarić u ulozi patologa fera te borko perić kao u ulozi lokalnog čudaka koji je skupo platio cijenu neprihvaćanja različitosti u maloj sredini. 1
30 1 27 ipak prvo ime filma, vodeća figura je voja brajović kao lokalni pisac. 1
30 1 28 nenametljiva, ali dominantna glumačka izvedba veterana. 0
30 1 29 “smrt djevojčice sa žigicama” solidan je film koji spaja britki humor i istragu ubojstva. 0
30 1 30 u maloj sredini mnogi su sumnjivi, mnogi imaju motiv, ali zločini se, ponekad, događaju zbog nesretnog spleta okolnosti. 1
30 1 31 film dojmljivog ugođaja (izgled filma, fotografija vrlo dobro prati radnju) nešto je iznad domaćeg kino prosjeka, ali ne pretjerano…tek za nijansu… 3
31 1 1 flow, ili straume, kako glasi na izvornom latvijskom, nezavisni je animirani film koji je predominantno latvijski, iako su u koprodukciji sudjelovale francuska i belgija. 1
31 1 2 film je režirao i napisao gints zilbalodis, koji je već napravio nagrađivani film projām (away) iz 2019., a temeljen je na njegovom kratkometražnom filmu aqua, koji prati macu koja svladava svoj strah od oceana. 1
31 1 3 upravo je aqua poslužila kao narativna osnova za flow, s obzirom na to da je i u potonjem filmu glavni lik maca – tamnosiva – koja sklapa neobična prijateljstva usred iznenadne poplave koja u potpunosti guta svo zamislivo kopno osim najviših dijelova planina i grebena. 1
31 1 4 i u takvom svijetu odvija se najčarobnija priča koja je ispričana 2024. godine, a vjerojatno i jedna od najčarobnijih uopće. 0
31 1 5 ako želite znati što se u filmu događa, pročitajte prethodni paragraf. 1
31 1 6 to je cjelokupni sinopsis koji vam je relevantan ukoliko vas zanima samo radnja flowa. 1
31 1 7 nema tu ničeg spektakularnog, nikakve posebne akcije, nikakve poante za djecu kakvu inače imamo u holivudskim filmovima – samo jedna priča koja se na svoj unikatno neobičan odvija od početka do kraja. 3
31 1 8 u svakom je slučaju to prilično atipično, naročito za animirani film, od kojeg očekujete nekakvu kombinaciju zabave, pustolovine i akcije, pri čemu sve to na kraju bude zaokruženo nekakvom jasnom poantom koja donosi katarzu. 1
31 1 9 toga ovdje doista nema. 1
31 1 10 ali ima nečeg drugog – toka. 1
31 1 11 tok je fokus ove priče. 1
31 1 12 ciklus kruženja u prirodi koji se ciklički ponavlja. 1
31 1 13 ukoliko tražite neko konkretno objašnjenje zašto je tomu tako, film vam ga ne nudi, ali i to ima svoje zašto, jer on to ni ne treba. 3
31 1 14 ovaj je film posveta prirodi kao fenomenu, a koja je prikazana iz perspektive onih stvorenja koja najviše ovise o prirodi i koja su s njom u najvećoj sinergiji – životinja. 1
31 1 15 životinje su te koje prirodu najviše osjećaju, koje žive od nje i u njoj puno više nego mi ljudi, a upravo je to razlog zašto u filmu nema ljudi. 1
31 1 16 postoje tragovi čovječanstva, naznake da je nekad u tom svijetu postojao čovjek, ali tog čovjeka ili te ljude mi ne vidimo i upravo tako treba biti. 1
31 1 17 to što je zilbalodis iz ovoga filma izbacio ljude jedna je od najboljih odluka koja je donesena u povijesti kinematografije jer smo dobili potpuno jasnu, pročišćenu priču čija je ljepota iskrena upravo zato što je tako neiskvarena i čista. 0
31 1 18 u još jednom atipičnom potezu koji je zapravo potez genijalca, zilbalodis je odlučio da životinje ne govore, na što isto – uglavnom – nismo navikli. 0
31 1 19 one komuniciraju, dakako, verbalno i neverbalno, ali mi taj njihov jezik ne razumijemo, a s obzirom na šareno društvo – maca, vodenprase, psi, lemur, sekretar (tako se zove ptica) i, kasnije, kit – sigurno ćete se pitati koliko se sami likovi međusobno razumiju. 1
31 1 20 međutim, film jasno daje do znanja da se sve te životinje međusobno razumiju i da je čarolija prirode, odnosno toka kako je on prikazan u filmu, upravo u tome. 1
31 1 21 priroda ne diskriminira. 1
31 1 22 odnosno, diskriminira, ali na jedan sasvim drugačiji način. 1
31 1 23 ta je diskriminacija doista lišena vrijednosnih sudova – preživljavaju najsposobniji i najsnalažljiviji, ali tako je za sve. 1
31 1 24 miš ima jednaku startnu poziciju kao i slon pred tokom prirode, razlike su samo u vanjskih faktorima koji kao takvi nisu moralne kategorije, a u ovom slučaju ta poplava jednako pogađa sve osim riba i kita, ali kada se poplava u jednom trenutku povuče, onda se i kitova gorostasna superiornost pokaže vrlo relativnom. 1
31 1 25 priroda, tako, ne diskriminira na osnovu toga je li netko tamnosiva maca, smeđe vodenprase, bijeli sekretar, sivo-bijelo-crni lemur ili neki od raznobojnih pasa – te su površne i površinske različitosti potpuno nevažne, jer u jednom trenutku svi oni imaju zajednički cilj i surađuju, iako su naizgled sasvim nespojivi, a to je ono što ovom filmu daje još jednu dodatnu razinu ljepote. 0
31 1 26 produkcijski gledano, flow vam se može činiti vrlo jednostavnim, ali voljeli bismo naglasiti da je u ovaj film uloženo pet i pol godina animacijskog rada, što je za današnje standarde jako dugo, možda i nepotrebno dugo, rekli bi neki. 3
31 1 27 ali, film je rađen u blenderu, što zahtijeva puno više posla od posla koji rade disney i pixar, tako da nismo iznenađeni činjenicom da je cijeli proces trajao dugo. 1
31 1 28 zašto? 1
31 1 29 pa film uopće ne izgleda ni jeftino ni loše, a postići taku razinu kvalitete – stil je nešto drugo, on vam se može svidjeti ili ne, ali sama kvaliteta je neupitna – s ovom tehnologijom doista je pohvalno i dokaz koliko je truda uloženo u produkciju ovoga filma. 0
31 1 30 također, svi životinjski zvukovi u filmu su prirodni jer je dizajner zvuka, gurwal coïc-gallas, želio autentične glasove u filmu pa je snimao sve životinje kako se one zaista glasaju, uz izuzetak vodenpraseta, čiji je prirodni glas bio previše neugodan za film pa je umjesto toga korišten glas mladunčeta deve. 1
31 1 31 tomu treba pridodati i sedam sati glazbe koja je komponirana, a samo 50 minuta kojih je korišteno u samom filmu. 1
31 1 32 ove dvije činjenice govore nam dvije važne stvari. 1
31 1 33 prva je ta da se i bez skupne i visoko sofisticirane tehnologije može napraviti umjetničko remek-djelo. 0
31 1 34 istina, lijepo je vidjeti kvalitetu animacije disneyjevih ili pixarovih filmova, a koja je danas doista došla do nevjerojatnih razina, međutim kada pogledate tu surovu jednostavnost flowa i kvalitetu koju ta ista surova jednostavnost stvara, onda je taj pothvat tim impresivniji, zar ne? 0
31 1 35 ako zapalite vatru s upaljačem ili letlampom, to je puno manje impresivno nego ako to učinite s dva kamena, a upravo je to flow učinio – s tehnologijom koja je u usporedbi s holivudskom na razini kamena u odnosu na letlampu, pokazao nam je da istinska ljepota umjetničkog djela ne leži u materijalu korištenom za stvaranje djela, nego u duši koja je prosuta i dana tom istom djelu. 0
31 1 36 druga je činjenica ta da je flow jedan istinski inspirativan passion project ekipe koja stoji iza njega. 0
31 1 37 slojevitost samog procesa urodila je plodom na najljepši mogući način i tim je više sve to zapravo još impresivnije i u konačnici vas, kada saznate cijelu pozadinu, doista ostavlja bez teksta. 0
31 1 38 i dok ovaj naslov možda zvuči malo prenapuhano – možda ćete i pomisliti da je autor ovoga teksta pod dojmom nedavnog gledanja (ali nije, dao si je vremena da se dojmovi slegnu) – ako malo bolje promislite i vratite se unatrag posljednjih nekoliko desetljeća, teško da ćete naći puno filmova koji su jednako ili možda i više originalni ili kvalitetni od ovoga, neovisno govorimo li o igranom ili animiranom formatu. 3
31 1 39 flow ima apsolutno sve. 0
31 1 40 ima prekrasnu priču, ima likove koje ćete obožavati, ima estetsku i estetičku kvalitetu i figurira kao jedna snažna, a istovremeno i prelijepa metafora o prirodi i njezinoj ljepoti. 0
31 1 41 na jedan atipičan i nadasve originalan način, flow prezentira unikatnu priču kakvu nismo vidjeli, kombinirajući sjajnu temeljitost svojih autora s atmosferom kakva se rijetko viđa i koja naprosto očarava. 0
31 1 42 cijeli je film kao prekrasan san ili kakva slatka halucinacija (možda nije najprimjerenija usporedba na ovom mjestu, ali ako ste konzolaš i ako ste ikada igrali igru shadow of the colossus, onda će vam ta atmosfera biti poznata) koju pratite u jednom dahu, skoro bez treptanja, kao da ste začarani. 0
31 1 43 a uz sve to, film nije samo prezentacija ljepote, već tu vizualnu ljepotu uspijeva potvrditi i svojom esencijom, čije simbole i poruke možete stalno i nanovo otkrivati. 0
31 1 44 i upravo zbog te činjenice – zato što je tako čarobno poseban – flow je bez imalo sumnje najbolji film 2024. godine. 0
31 1 45 nijedna od igranih perjanica ne dolazi ni blizu ovom latvijskom čudu ni po estetskoj prezentaciji ni po originalnosti, a među animiranom konkurencijom donekle mu de približavaju divlji robot, zbog priče, i memoar jednog puža, zbog originalnosti, ali čak i ta dva izvrsna animirana uratka ne uspijevaju doseći nevjerojatnu razinu – kao ono brdo na čiji se vrh maca popne u filmu – na kojoj se nalazi flow. 0
31 1 46 gledajući retrospektivno, nema puno filmova u posljednjih 25 godina (da ne idemo sad predaleko, jer biti među najboljima u 25 godina dovoljno je referentna činjenica da vas se svrsta među najbolje ikada) koji su na ovaj način prezentirali svoju superiornost, tako da su svi superlativi s kojima opisujemo flow sasvim opravdani. 0
31 1 47 hoće li nakon zlatnog globusa uspjeti dobiti i bafta-u i oscara predstoji vidjeti, ali ako flow ne pokupi te posljednje dvije velike nagrade (čini nam se da bi nezavisnog duha mogao pokupiti), bit će to iznimna nepravda, ali nepravda koja neće promijeniti činjenicu da je ovo film za povijest. 0
32 1 1 kad graciozna parthenope (prelijepa brineta celleste dalla porta u svojoj prvoj pravoj/ markantnoj ulozi) izađe iz mora, u zelenkastom bikiniju (a vidimo je i u svim drugim bojama) – cijeli svijet stane i svi gledaju samo nju. 1
32 1 2 iako praktički debitantica na filmu te iako u toj sceni glumi 18-godišnjakinju (inače, rođena 1997., glumi u talijanskoj seriji „red mirror“) mlada celleste je savršenstvo koje hoda i gotovo je iznad svih bond djevojaka, bo derek u „10“ ili ostalih žena, koje su nam pokazale (fiziku i) kupaće kostime, kroz desetljeća sedme umjetnosti. 1
32 1 3 redatelj paolo sorrentino je namjerno voajerski (every breath you take) snima, jer njegova mlada muza tako lakše nosi cijeli film, koji – u svojih 136 minuta – nije savršen, ali može biti melem za filmofile i njihove oči. 3
32 1 4 ovakvim ženama su rimski pjesnici – kvint horacije flak, ovidije, vergilije – pisali elegije, sonete, priče (iz davnine), romane; za njih su se oslikavali zidovi (ako treba i) sikstinske kapele…a snimaju se i filmovi ili se odlazi u rat….jer ljepota je kao rat: otvara sva vrata, kako kaže jedan književnik u filmu. 1
32 1 5 lik parthenope je odavno viđen u talijanskoj (i svjetskoj) kinematografiji i mnogi talijanski redatelji su imali svoje muze (npr. za michelangela antonionija to je bila monica vitti, za fellinija, npr. sandra millo itd.). 1
32 1 6 nije samo stvar u bikiniju, već u ženskoj ljepoti (koja je uvijek – u oku promatrača), koju talijani uvijek prepoznaju i potenciraju. 1
32 1 7 od alide valli, gine lollobrigide, sofije loren, anite ekberg, sylve koscine, silvane magnano, claudie cardinale, monice vitti, laure antonelli, anite pallenberg, ornelle mutti, edwine fenech, isabelle rossellini, mariae graziae cucinottae, virne lisi, asie argento ili monice bellucci i dr. znanih i neznanih. 1
32 1 8 štoviše, ako se sjećamo, npr. monice bellucci u filmu „malena“, odmah nam je u glavi slika kako cijeli grad stane i gleda samo nju – monicu bellucci. 1
32 1 9 kad hoda na ulici, na plaži, u interijerima, ali i u intimi. 1
32 1 10 u haljini, u donjem rublju, golu na krevetu. 1
32 1 11 upravo je njezina nova nasljednica, možda mlada celleste dalla porta, posebno u filmu „parthenope“. 1
32 1 12 ona je doista „x faktor“ i vrijedi više od gaže u reality showu tipa „love island“, „gospodin savršeni“ i sl. 4
32 1 13 njoj se klanjala cijela obitelj, udvarači, obični građani, kler, a svakako i mi – gledatelji. 1
32 1 14 zapravo, parthenope je, kako grčka mitologija kaže, sirena koja je počinila samoubojstvo nakon što nije uspjela začarati odiseja. 1
32 1 15 njezino je tijelo plima donijela na mjesto, gdje je sada izgrađen castel dell’ovo (dvorac uz more u napulju) te je po njenom grčkom imenu nazvan grad, koji će kasnije postati neapolis, tj. napoli ili napulj. 1
32 1 16 dakle, u filmu je vječno mlada parthenope, utjelovljenje i simbol grada napulja, tj. redatelj sorrentino si je ponovno dao priliku da napiše (također scenarist filma) i snimi novi hommage svom rodnom gradu. 1
32 1 17 sorrentino je često govorio o napulju kao gradu koji fascinira i odbija u isto vrijeme, mjestu koje odražava duboku i kontradiktornu prirodu čovječanstva, a on mu ponovno piše ljubavno pismo, urbi et orbi, kroz reminiscencije nekoć lijepe građanke i profesorice na fakultetu. 1
32 1 18 parthenope je žena koja se – poput morske vile (prirodnija u vodenom mediju, od npr. fatalne amber heard, tj. mere u „aquamanu“) – doslovno 1950. (po)rodila u moru, ispred svog bogatog doma, na privatnoj plaži, koja ima pogled prema napulju. 1
32 1 19 i nakon rođenja je pratimo, kao 18.-godišnjakinju, tijekom 1968. god. pa onda tijekom 1973./’74./’75., 1983. i 2023., kada odlazi u mirovinu te prenosi životnu štafetu. 1
32 1 20 tada je glumi legendarna talijanska glumica stefania sandrelli. 1
32 1 21 u poklonjenoj pozlaćenoj kočiji (kum kaže da je istu nabavio u versaillesu) gledamo životnu odiseju jedne divne žene, koja nije samo fizika (dok kemije možda ipak nedostaje u romantičnim podvizima), već ima i – mozak, jer je prvo, uspješna studentica antropologije, a kasnije i profesorica – do mirovine. 1
32 1 22 redatelj paolo sorrentino je stvorio svoje filmsko ime, kao i specifični stil. 1
32 1 23 struka ga danas uspoređuje s velikanima poput federica fellinija te michelangela antonionija. 1
32 1 24 snima posvete svom napulju, s autobiografskom notom te se divi diegu maradoni. 1
32 1 25 u mladosti je u tragičnom događaju izgubio oba roditelja pa i ta sjetna tema zauzima mjesto u njegovoj filmografiji te se osjeti i u njegovom zadnjem filmu – feminističkom art epu – „parthenope“, koji je imao premijeru u cannesu 2024. 1
32 1 26 na prekrasnom plavom – mediteranu, kakav je nekoć bio…a koji nam je evocirao i big blue/veliko plavetnilo (luca bessona), a u dubini – umjesto morskih pasa – pliva morska vila i ide prema nama… 1
32 1 27 dakle, glavnu junakinju gledamo kroz epizode tijekom nekoliko formativnih godina, nešto kratko u 30-im godinama života (kao profesoricu…na zadatku) te na odlasku u mirovinu. 1
32 1 28 ona je objekt pažnje, ali nitko ne ostaje toliko dugo da bi ju upoznao kao subjekt. 1
32 1 29 sorrentino, na talijanski recept, dodaje ljubavne zaplete, poput kratkih životnih stanica s raznim osobama – većinom muškarcima, ali i ženama. 1
32 1 30 nedorečena incestuozna veza sa bratom, koju također dijeli s generacijskim obiteljskim prijateljem, traje do jednog tragičnog događaja, koji predstavlja limes filma. 1
32 1 31 granicu potpunog odrastanja od koje redatelj pokušava pronaći pravi put do završetka. 1
32 1 32 onda dolazimo do traženja sebe i želje da postane glumicom uz dvije starije mentorice. 1
32 1 33 ovdje sorrentino dodaje felinijevske elemente humora i dijaloga. 1
32 1 34 poljubila se i sa ženom u zanimljivoj situaciji, ali potencijalna mentorica joj kaže da nije za glumicu, a to potvrđuje i susret s iskusnom zvijezdom (gdje luisa ranieri, kao otkačena greta cool, možda odaje počast sophiji loren i sl. – „potrebna je atomska bomba da bi me nešto iznenadilo“) potvrđuje istu stvar 1
32 1 35 ako glumačka karijera nije bila za sjetnu filmsku parthenope, nadamo se da će biti za stvarnu – celleste dalla portu, tj. da neće ostati na ovom one hit wonderu, kojeg stručnjaci neće posebno hvaliti, iako će se naglasiti potencijal mlade glumice. 3
32 1 36 potencijal koji prvotno istražuje noćni život kroz epizode s nekim bogatašem i noćne kronike napulja, gdje pohodi siromašna predgrađa, što je još jedan dio sorrentinove posvete rodnom gradu. 1
32 1 37 u posvetu odrastanju na mediteranu (svojevrsni i moderniji amarcord), redatelj ubacuje i stvarne osobe tog razdoblja. 1
32 1 38 npr. parthenope voli čitati američkog pisca johna cheevera, koji je doista putovao po italiji pa ga glavna junakinja i susreće uz usvojim izlascima. 1
32 1 39 i odmah se zbližava sa svojim idolom tj. ne pada na poduzetnika koji ju stalka iz helikoptera, već želi da je zavede netko iskusniji, tj. želi čuti nešto životne mudrosti. 1
32 1 40 poslije se fokusira na profesionalnu karijeru (preživljava i abortus te nastavlja tragati), gdje uz platonski odnos s mentorom, starim profesorom koji će joj ostaviti katedru, jer je vidio potencijal u mladoj ženi, također i profesionalno odrasta, tražeći životne odgovore. 1
32 1 41 pa se onda upušta u slobodnu (kratkotrajnu) vezu sa svećenikom (biskupom!), jer celibat je za katoličke naivce (a ona istražuje pitanje čuda, u koje ne vjeruju ni svećenici). 4
32 1 42 svakako je ispravno da tu vezu (sa svećenikom) promatramo kao konsenzualni čin dvije odrasle osobe, a ne kao nastrana kaznena djela prema slabijima ili nemoćnima, jer nije ovo neka sumorna irska drama (koja, npr., otkriva zločine u katoličkoj crkvi), već pizza napolitana, sa felinijevskim štihom. 4
32 1 43 to vrijedi od početka filma pa sve do završetka, koji se odvija u našem vremenu, uz neizbježnu odu najbitnijoj sporednoj stvari na svijetu – nogometu, kroz (ponovnu) epizodnu posvetu lokalnom, ali i svjetski poznatom, šampionskom klubu. 4
32 1 44 kad smo u italiji, svejedno je jesmo li u veneciji, rimu, toskani, sardiniji, siciliji, san remu, ispod vezuva ili iznad pompeja. 4
32 1 45 znamo da će nam azurna, jadranska ili općenito mediteranska (ne)daleka obala pokazati pravi put. 4
32 1 46 tako i ovdje imamo prekrasnu fotografiju i zavodljive vizure iz kamere snimateljice darie d’antonio, uz glazbu daniele lele marchitelli, koje nas – kroz pomalo nedovršeni scenarij sorrentina – vode kroz, već spomenuto, životno putovanje. 0
32 1 47 iako na trenutke (namjerno) izgleda kao da smo u video spotu ili reklami za donje rublje, kupaće kostime, dezodorans, ili neki šampon, taj dojam se uspijeva spojiti s (svojevrsnim) art filmom o odrastanju, koji u sebi ima i klasičnu (ali manju) dozu magičnog (nad)realizma (šifra: brendan fraser u „kitu“ na „dječji način“). 3
32 1 48 a glavna junakinja je (kako bi legendarni mišo kovač otpjevao) ostala uvijek ista. 1
32 1 49 enigmatična, spremna na izazov, ali i – usamljena (zato u „morskoj vili“ i imamo stih: …“pjesme o samoći…“). 1
32 1 50 svi su htjeli znati o čemu razmišlja parthenope (pitanje koje je mnogima na umu, iako ih većinom zanima samo one night stand), a možda je i ona tražila odgovor na to pitanje, tijekom cijelog života. 1
32 1 51 sorrentino je rekao da su teme filma: ljepota, mladost i prolaznost života, a svakako bi trebali dodati – misterija i sloboda. 1
32 1 52 naime, stalno se pitamo „o čemu ona razmišlja“, te odakle joj „hrabrost“ za eksperimentiranje. 1
32 1 53 u svojim sociološkim eksperimentima, prije i tijekom karijere, tražila je odgovore. 1
32 1 54 sorrentino rekao je kako je kontaktirao garyja oldmana, oko snimanja epizodne uloge, nakon što je čuo da je oldman njegov veliki obožavatelj. 1
32 1 55 to je bilo istina, jer oldman je odmah sjeo na avion, došao na sastanak i prihvatio ulogu na blind, rekavši da mu je sorrentino na vrhu liste želja za suradnju. 1
32 1 56 njegov američki književnik, sa književnim engleskim naglaskom, ili je to možda alkoholičarski akcent ostarjelog pisca, je imun na parthenopinu vanjštinu. 4
32 1 57 razlog je i latentna homoseksualnost tog (stvarnoga) pisca, međutim oboje dijele jednu karakteristiku koja ih je na prvu spojila – usamljenost. 1
32 1 58 naime, i parthenope, na kraju, priznaje: “bila sam tužna i neozbiljna, odlučna i bezvoljna. kao i napulj, gdje ima mjesta za sve, bila sam živa, ali i sama.“ 1
32 1 59 bilo je mjesta za sve i svakako je bilo ljudi oko nje (više u ulozi promatrača koji uzdišu), ali nije se uspjela vezati ni za nikoga, u intimnom smislu. 1
32 1 60 u profesionalnom smislu, tijekom godina je vodila filozofske razgovore sa svojim profesorskim mentorom, koji je od nje tražio da istraži „kulturne granice čudesnog“, a da bi bila profesor na katedri potrebno je „biti samo jedno predavanje ispred studenata“ 1
32 1 61 profesor (koji ima čudesnu tajnu te će je pokazati, kao što prijatelji i čine) nikada nije pokušao zavesti prekrasnu ženu, čak ju je upozoravao da se pazi dlakavog biskupa, kojeg se ona ipak nije bojala pa je zaigrala staru igru zavođenja…u crkvi, u sakristiji…na talijanski način…sa ocvalim likom u muškim kupaćim gaćicama (kakve se više ne nose) 4
32 1 62 i tako, uz eksperimentalne životne stanice, i uz filozofske razgovore i rečenice tipa: „šutnja u lijepom je misterij, u ružnom promašaj“ ili „nije li želja misterija, a seks njezin pogreb?“ prolazimo prelijepim eksterijerima (npr. izlet na poznati otok capri, predivne plaže i uzvisine) i luksuznim interijerima (rodna kuća, sakristija, gdje je odjevena poput princeze leie u „povratku jedija“). 4
32 1 63 interijeri su često glomazni i bez previše namještaja (možda je to samo dojam na prvo gledanje) pa možda i oni signaliziraju prazninu, kao i ulice – čak i kad su pune – evociraju svojevrsnu usamljenost (ako ne i napuštenost). 3
32 1 64 kontradikcija koju jedan lik u filmu spominje u rečenici: nemoguće je biti sretan na najljepšem mjestu na svijetu. 1
32 1 65 naravno, redatelj je sve podredio rodnom gradu, koji je prikazan na alegorijski način te predstavlja srce filmske priče, koja spaja tragediju i nadu. 1
32 1 66 naslovna junakinja je tajanstvena mlada žena (na kraju i umirovljenica) koja je simbol napulja, kao i lokalnih običaja te brojnih društvenih, kulturnih (pa nešto i političkih) nijansi, a to se posebno vidi kroz monolog ostarjele glumice grete cool – žene koja je s temperamentnog juga pobjegla na prosperitetniji sjever i koja iskreno objašnjava svojim sugrađanima/malograđanima 1
32 1 67 a čije su žene ljepše, je filozofsko pitanje, tj. samo neka ih bude oko nas. 1
32 1 68 međutim, od parthenope nitko ne želi otići (ili barem odmaknuti pogled) pa tako i jedan gost hotela kaže: „ako ona odlazi, onda odlazimo i svi mi“…aludirajući i na ostale muškarce u hotelu, na što ga žena (novinama) udari u glavu (moment lakog talijanskog humora). 1
32 1 69 ono što je jedino malo odbojno kod parthenope je konstantna cigareta u ustima, koja nam možda i govori da se ne trebamo previše vezati uz nju, jer bi nas mogla odvesti u ovisnost…pa nije bezvezno dobila ime po morskoj sireni, koja je pokušala zavesti i začarati odiseja. 2
32 1 70 umjesto homerove „odiseje“ zato gledamo pojedinačnu i nostalgičnu odiseju jedne zanimljive žene, koja je na kraju ostala kao penelopa (parthenope kao penelopa (cruz?)), tj. nije dočekala svog odiseja, a prosaca je svakako bilo (na felinijevski – voglio una donna! – način) 1
32 1 71 poput mitološke sirene po kojoj je dobila ime, melankolična protagonistica očarava, ali je sama rijetko očarana. 1
32 1 72 nije ovo prvi film, koji opisuje ženu na takav način (gdje ona odrasta pred svojim i našim očima, prolazeći kroz razna iskustva, ali bez „orgazma“), ali je svakako osvježenje na kino repertoaru, unatoč scenarističkim manama. 1
32 1 73 kroz traženje odgovora u jednom gradu – gdje se rađamo i umiremo – taj grad postaje vizualni jezik, koji svaki filmski lik pa i gledatelj, pokušava dekodirati na temelju vlastitog iskustva. 1
32 1 74 ljudi stare, odnosno transformiraju se, tj. nikad ne stanemo (dvaput) u istu rijeku (rijeku snova, zadar, šibenik, split, dubrovnik i otoke), čak i ako ostanemo – u rijeci (ili bilo gdje). 4
32 1 75 a upravo naši primorski i dalmatinski gradovi, sigurno imaju određene sličnosti sa talijanskim pandanima. 1
32 1 76 i prema njihovim ženama, (djevojčicama) kojima miriše koža, jer… dok ona hoda, ne zastajkuje, a asfalt se miluje s njenim štiklama… u večeri koja miriše na rakove i školjke, dok je mjesec blijeda fleka boje cimeta… 1
32 1 77 a u tim prekrasnim noćima, u zadimljenim disko klubovima ili bolje na šetnicama i plažama, najbolje uz bezalkoholne koktele i bez cigareta, većina muških gledatelja žudi za njom (nekom verzijom ane de armas) i traži da ne ode od nas, jer želimo biti zavedeni (a one hoće isto što i mi)… 1
32 1 78 ali ona je morala poći, sorrentinovim putem estetike, emocije, erotike i slobode. 1
32 1 79 poput morske vile (ne i „murine“) u sinjem moru, podsjeća nas na beskrajno ljeto i nudi nadu. 1
32 1 80 za neke je to legendarna l’esperanza od sven vatha, a za neke naša, južnjačka utjeha iz splitskog geta, posoljenog zraka i razlivene tinte… 1
32 2 1 film parthenope (2024.) premijerno prikazan još prošle godine na prestižnom festivalu u cannesu, gdje je bio u konkurenciji za zlatnu palmu. 1
32 2 2 režiju filma potpisuje paolo sorrentino, ponajbolji talijanski redatelj današnjice. 0
32 2 3 njegovo ime zazvučat će i onima koji ne prate toliko film. 1
32 2 4 naime, njegov film velika ljepota (la grande bellezza; engleski naslov: the great beauty, 2013.) osvojio je oscara, zlatni globus i nagradu bafta na najbolji strani film. 1
32 2 5 u fokusu priče filma je parthenope (celeste della porta), koja je rođena u moru 1950. godine, ispred velebne kuće njezine bogate napuljske obitelji. 1
32 2 6 dobiva ime parthenope, po jednoj od sirena južnoitalskih sirena, koje su se strmoglavile u more kada svojim pjevanjem nisu uspjele zavesti odiseja. 1
32 2 7 parthenopin se grob štovao kraj današnjega napulja (antički neapolis), koji se u antici pjesnički nazivao i parthenope. 1
32 2 8 već sa svojih osamnaest samouvjereno i bezbrižno kreće se gradom kojim znatiželjno dominira, naoružana ljepotom koja će svakoga odmah zadiviti. 1
32 2 9 ima veliku želju da da shvati tko je i što želi raditi sa svojim životom. 1
32 2 10 njezina je obitelj paradoks sazdan od bogatstva i krhkosti a ona upisuje studij antropologije. 1
32 2 11 njezine studentske godine dale su joj veliku strast za učenjem. 1
32 2 12 veliku ulogu u tome zahvaljujući profesoru devotu marotti (silvio orlando), koji je sposoban u njoj vidjeti tu razliku od norme i onih kvaliteta kojih čak ni ona ponekad nije svjesna. 1
32 2 13 pratit ćemo je dobar dio njezina života, među mladenačkim ljubavima, životnim planovima, tragedijama (suicid njezinog brata), zabavama i susretima s znatiželjnim likovima… i to sve u napulju za koji ona kao da predstavlja nade i razočarenja, proturječja i ljepotu, ali o kojemu možda, u stvarnosti, ne zna onoliko koliko bi on htio ili kako bi trebao. 1
32 2 14 ovaj film još je jedna posveta paola sorrentinija koji je svom rodnom napulju dao još jednu posvetu (prva je bila film božja ruka/ è stata la mano di dio; engleski naslov: the hand of god, 2021.). 1
32 2 15 na sve možemo dodati da je on i prikaz prolazne ljepote i mladosti u njegovom vječnom napulju ali i općenito. 1
32 2 16 sam sorrentino ovaj svoj film nazvao je “ljubavnom posvetom napulju”. 1
32 2 17 sinopsis filma može zazvučati banalan, ali to je daleko od toga, a važno je reći da zapravo i nema neku čvrstu radnju (na koju je većina gledatelja navikla). 3
32 2 18 sve je zapravo spoj pojedinih životnih epizoda parthenopinog života. 1
32 2 19 neke od tih epizoda su prilično bizarne (sprovod koji prekida kamion za zaprašivanje ulica), neke u sebi nose bajkovitost (upoznavanje sa sinom njezinog profesora marotija) a kroz neke se obračunava i s crkvom i to na vrlo provokativan način (susret s biskupom). 3
32 2 20 gledajući ovaj film definitivno će vas osvojiti glavna glumica celeste della porta. 0
32 2 21 njezina ljepota je naprosto magična i njoj nije potrebna šminka da bi vas privukla. 0
32 2 22 njezina ljepota nije samo fizička, već je i duboko emocionalna. 0
32 2 23 ona nije samo lijepa i privlačna, ona je inteligentna i pametna. 0
32 2 24 ona nije samo žena za kojom muškarci polude, već je simbol unutarnje snage i strasti, koja se očituje kroz njenu sposobnost da emocionalno zarazi sve oko sebe. 0
32 2 25 ona može istovremeno biti gotovo nestvarna i daleka a opet jedna među nama (ali ne nužno “jedna od nas”). 1
32 2 26 ona je metafora, ona je djevojka/žena ali i grad (napulj). 1
32 2 27 ovaj film je prva velika filmska uloga za della porte. 1
32 2 28 njezina filmografija nije prebogata, nastupi u tek dvije tv serije (beyond passion, 2020., red mirror, 2022.). 1
32 2 29 no, zanimljivo je da joj je ovo druga suradnja sa sorrentinijem. 1
32 2 30 naime, pojavila se u jednoj sceni njegovog filma božja ruka koja je u montaži izrezana. 1
32 2 31 u prosincu prošle godine objavljeno je da je jedna od dobitnica nagrade david rivelazioni italiane – italian rising stars (nagrada za “nadolazeće glumačke zvijezde”). 1
32 2 32 također, film krasi odlična fotografija daria d’antonia, koja je sa sorrentinijem surađivala na filmovima božja ruka i velika ljepota. 0
32 2 33 na kraju moramo istaći da je ovo film malo dužeg trajanja (oko 135 minuta) i malo zahtjevniji film sporijeg ritma. 3
32 2 34 to će nekim gledateljima prilično zasmetati i pitanje je hoće li će ga odgledati do kraja. 2
32 2 35 na projekciji potpisnika ovih redova dvoranu je napustilo njih šestero. 2
32 2 36 da se malo našalimo – radilo se o tri mlađa para pa sada ostaje samo pitanje da li ih je iz kina potjerala sorrentinijeva posveta napulju ili su bolje polovice tih parova bile zavidne kako njihovi dečki gledaju celeste della porte. 4
32 2 37 no, parthenope paola sorrentinija je film vrijedan gledanja. 0
32 2 38 možda nije njegov najbolji film ali uz sve nabrojane pozitivne stvari treba dodati i poznati talijanski humor kojim je film ispunjen. 3
32 2 39 ovom epu o ženstvenosti treba se prepustiti i u njemu ćete uživati kao da gledate kakvu prekrasnu bajku. 0
32 2 40 a, ovo je i hipnotizirajuća bajka (ponovimo to još jednom) zahvaljujući izazovnoj ljepoti celeste della porte, koja će vas nenametljivo uvući u svoj (sorrentinijev) svijet. 0
32 3 1 kada razmišljam o filmskim kadrovima koji su mi se urezali u sjećanje, onda u velikoj mjeri pomislim na one koje je oslikao jedan od najboljih živućih europskih redatelja – paolo sorrentino. 1
32 3 2 volim njegovu estetiku, posebice kad su u pitanju osobni favoriti “la grande bellezza” i “youth”, gdje slike djeluju poput umjetničkih djela iz muzeja, kao da ih je sorrentino “ukrao” za svoje filmove. 1
32 3 3 sorrentino je ispisao dio svog identiteta kroz pokretne slike, posebice kada je u pitanju njegov rodni napulj, a što je najbolje bilo vidljivo u filmu “božja ruka”. 1
32 3 4 čini se kako je napulj ostao inspiracija i za njegov najnoviji film, parthenope, koji je premijeru imao na ovogodišnjem filmskom festival u cannesu. 1
32 3 5 “parthenope” je sorrentino opisao kao “monumentalnu i duboku romantičnu priču koja obuhvaća desetljeće života prekrasne žene i njene razgovore s muškarcima koji je žele jebati.” 1
32 3 6 no, sorrentino u svom stilu naglašava kako nema ničeg seksističkog u tom opisu jer riječ je o “pametnoj curi koja itekako zna što želi.” 4
32 3 7 sorrentino je ujedno i pisao scenarij za film, a koji već po samom opisu itekako odgovara slikama koje vidimo u najavi. 4
32 3 8 u središtu radnje gledamo mladu parthenope koja uživa u odrastanju u svom rodnom gradu napulju, zaljubljuje se u mjesto koje je dio njenog identiteta, dok istovremeno na tom životnom putovanju upoznaje razne likove kroz koje otkriva svu ljepotu i tugu življenja. 1
32 3 9 uvod trailera može se opisati kao čisti seksepil, posebice kada vidimo zgodnu parthenope u kupaćem kostimu. 1
32 3 10 provokativnost sorrentino pokazuje i kroz dijaloge, pa tako čujemo starijeg muškarca kako se obraća parthenope s pitanjem: “da sam 40 godina mlađi, bi li se udala za mene?”, a na što mu ona mudro, u stilu prave “lije”, odgovara: “da sam 40 godina starija, bi li me ti onda oženio”. 1
32 3 11 da parthenope mami svojom ljepotom i šarmom, dokazuje i još jedan dijalog kada lik kojeg tumači gary oldman suptilno upita partenopu: “jesi li svjesna poremećaja koji uzrokuje tvoja ljepota”, a na što ona samo zavodnički odgovori da “počinje nešto sumnjati.” “parthenope” je inače naslovljen po sirenama iz mitologije. 1
32 3 12 poznata je i priča o odiseju i utapanju kada ga parthenopa nije uspjela zavesti svojom pjesmom. 1
32 3 13 ulogu parthenope u filmu dobila je predivna celeste dalla porta s čije zadivljujuće ljepote ne možete skinuti pogled. 0
32 3 14 ovo je za celeste prva glavna filmska uloga u karijeri. 1
32 3 15 od ostalih uloga svakako treba izdvojiti već spomenutog garyja oldmana koji glumi američkog romanopisca johna cheevera, zatim luisu ranieri koju pamtimo po ulozi patrizije, također u sorrentinovoj “božjoj ruci”, talijansku glumačku ikonu stefaniju sandrelli, poznatu muzu bernarda bertoluccija, te silvija orlanda, najpoznatijeg po ulozi kardinala voiella u “mladom papi”. 1